Sažetak | SAŽETAK
Prema definiciji hod je:" Uzorak, stil ili način kretanja u svrhu pomicanja tijela s jedne točke na drugu uz učinkovito ograničavanje potrošnje energije, održavanje stabilnosti i ograničavanje potrebnog vremena". Osnovni element hoda je korak, a ciklus hoda čine dva koraka, odnosno, korak i lijevom i desnom nogom. Procjenjuje se da se pri normalnom hodu postiže brzina koja iznosi otprilike 5,63 km/h ili 1,33 m/s. Odstupanja u hodu se međutim javljaju iz više razloga, te ih se može podijeliti u više skupina: patološki hod uzrokovan slabosti mišića (slabost mišića gluteus maximus, psias major, quadriceps, dorzifleksora, (gastrocnemius), patološki hod uzorkovan neurološkim uzrocima (ataksičan hod, spastični hod, hemiplegični hod, parkinson hod) i patološki hod uzrokovan koštano zglobnim uzorcima. Kod provođenja programa i plana tretmana koji će biti provedeni na pacijentu potrebno je učiniti funkcionalnu procjenu na osnovu koje bi se usporedili početni i završni funkcionalni status pacijenta. Procjena ishoda fizioterapijske intervencije sastavni je dio fizioterapijskog procesa u svim područjima struke. Kvalitativna procjena hoda provodi se od trenutka kada primijetimo pacijenta i ima važnu ulogu u sveobuhvatnoj procjeni hoda. Budući da se ova vrsta procjene hoda temelji na vizualnoj analizi, preporučljivo je video kamerom snimiti pacijentov hod u frontalnoj i sagitalnoj ravnini kako bi snimka hoda mogla biti ponovno procijenjena ili uspoređena s novom procjenom nakon intervencije fizioterapeuta. Kvalitativna procjena hodanja uključuje i objektivno i kvantitativno mjerenje različitih parametara hoda. To može uključivati mjerenje položaja zglobova, vrijeme ciklusa hoda, širinu baze, pomak težišta tijela, momente sile u zglobovima, reakcijske sile podloge i mišićnu aktivnost. Također se mjere duljina koraka i dvokoraka kako bi se dobio cjelovit uvid u pokrete pacijenta tijekom hoda. Ovi kvantitativni parametri pomažu u objektivnoj procjeni i praćenju napretka pacijenta tijekom fizioterapije.. Kvantitativne metode pružaju veću pouzdanost u odnosu na kvalitativne, no često su skuplje i složenije za svakodnevnu primjenu u kliničkoj praksi. Funkcionalni testovi hoda provode se radi lakše kvantifikacije patoloških odraz hoda bez pomoći tehnologije. Procjena ishoda fizioterapijske intervencije za unaprjeđenje hoda je proces u kojem se pomoću testova i mjerenja procjenjuje stanje pacijenta. Postoje četiri kategorije koje se koriste za provođenje mjerenja, a to su: Mjere temeljene na uspješnosti: Ove mjere procjenjuju fizičku izvedbu ili postignuća pacijenta. To mogu biti objektivni parametri kao što su brzina: hoda, udaljenost koju pacijent može preći ili vrijeme potrebno za izvršenje određene aktivnosti. Mjere samoprocjene: Ove mjere uključuju procjenu pacijenta o vlastitom zdravstvenom stanju,
simptomima ili funkcionalnosti. Pacijenti koriste skaliranje ili upitnike kako bi subjektivno ocijenili svoje stanje ili stupanj poteškoća s određenim zadacima. Mjere koje daje zdravstveni djelatnik: Ove mjere obuhvaćaju procjene i ocjene koje provodi zdravstveni stručnjak. To mogu biti objektivne procjene poput pregleda fizioterapeuta ili liječnika, uključujući testiranje raspona pokreta, snage ili ravnoteže pacijenta. Mjere koje daje promatrač: Ove mjere uključuju procjene koje provode promatrači, kao što su stručnjaci ili terapeuti, koji ocjenjuju pacijentovu funkcionalnost, posturu ili druge parametre. Ova procjena može se temeljiti na promatranju pacijenta tijekom obavljanja određenih zadataka ili aktivnosti. Sve ove kategorije mjera doprinose cjelovitoj procjeni pacijentovog stanja i funkcionalnosti te su važne u praćenju napretka i usmjeravanju odgovarajuće terapije ili intervencije.. Rezultati pacijenata evaluiraju se putem upitnika s unaprijed definiranim bodovima. Za mjerenja temeljena na uspješnosti, pacijentu se zadaje određeni zadatak, a kvaliteta i kvantiteta izvedbe se objektivno promatraju. Procjena ishoda obuhvaća procjenu ozbiljnosti zdravstvenog stanja pacijenta, prognozu te odgovarajuću fizioterapeutsku intervenciju, te selekciju i interpretaciju mjera koje odgovaraju pacijentu. Selekcija procesuira saznanja o etiologiji i patologiji pacijenta, te njegovim zdravstvenim stanjem. Mjere ishoda koriste se kako bi dobili uvid u opće poboljšanje ili pogoršanje stanja kod pacijenta, te kako bi identificirali dijagnozu ili ozljedu kod pacijenta. Pomoću određenih mjera možemo promatrati promjene kod pacijenta kroz određeni vremenski period. Dobivenim rezultatima procjenjujemo utjecaj naše intervencije prema potrebi pacijenata vezane uz tretman. Mjerenja provodimo kako bi dobili uvid u mogućnosti pacijenta odnosno njegove limitacije tijekom određenih aktivnosti. Tim mjerenjima dobivamo na uvid ono što pacijent ne bi trebao raditi te samu njegovu kvalitetu života. Neke od pretraga koje se korite za procjenu hoda su: The Amputee Mobility Predictor (AMP), DGI test, 3-m Backwards Walk, Four Square Step Test (4SST), Gait Abnormality Rating Scale - modified (GARS-m). Tijekom pregleda fizioterapeut određuje ciljeve, očekivanja i prioritete. |