Imunotipizacija monoklonskog proteina (M-proteina) je naziv za skup radnji kojima se dokazuje prisutnost M-proteina u serumu te određuje njegov razred i tip. Pojava vrška u elferogramu serumskih proteina u području beta ili gama globulina ukazuje na sumnju sinteze monoklonskih molekula imunoglobulina (M-proteina) koju je potrebno potvrditi. Također, prognoza bolesti koje karakterizira prisutnost M-proteina je različita ovisno o u sintezi Mproteina uključenog razreda imunoglobulina. U tu svrhu nužno je definirati izotip teškog lanca i tip lakoga lanca M-proteina. Do nedavno jedina dostupna metoda za tipizaciju M-proteina bila je imunofiksacija, metoda „zlatnog standarda“. Razvojem tehnologije i dostupnošću sustava za kapilarnu elektroforezu u kliničkom laboratoriju postala je dostupna i imunosuptrakcijska metoda, u anglosaksonskoj literaturi poznata pod pojmovima immunosubtraction ili immunodisplacement. Iako je imunofiksacija u literaturi dobro opisan postupak o imunosuptrakciji još uvijek postoji ograničen broj objavljenih radova. Cilj ovoga rada je zbirno prikazati imunosuptrakcijsku metodologiju i usporediti ju s imunofiksacijom. Razlike su brojne; metodološke, tehničke i interpretacijske. Dok imunofiksacija podrazumijeva odgovarajuću vještinu prilikom tehničkog izvođenja, imunosuptrakcija je potpuno automatizirana metoda. Nadalje, imunofiksacija je i vremenski zahtjevnija metoda. Glavnim ograničenjem imunosuptrakcijske metode smatra se nedovoljna osjetljivost. Naime, imunosuptrakcijska metoda počiva na premisi postojanja vrška u elferogramu serumskih proteina, dok ponekad postoji opravdana klinička sumnja na ostatni M-protein u bolesnika u kojih se prezentira hipogamaglobulinemija. Upravo iz toga razloga imunofiksacija i dalje ostaje metoda „zlatnog standarda“ za imunotipizaciju M-proteina dok će imunosuptrakcija vjerojatno naći svoje mjesto kao komplementaran postupak u laboratorijima velikoga kapaciteta.