Usprkos napretku medicine, sepsa je i dalje jedan od vodećih uzroka smrti u cijelom svijetu. Donedavno, sepsa se definirala kao kliniĉki sindrom sa znakovima sistemskog upalnog odgovora tijela na infekciju. Još nije otkriven i dokazan jedan biokemijski ili specifiĉni kliniĉki pokazatelj za brzo i precizno dijagnosticiranje stanja sepse. Prema istraţivanjima, svake godine u svijetu oko 49 milijuna pacijenata ima dokazanu sepsu. Oko 11 milijuna sluĉajeva završi sa smrtnim ishodom. U zadnjih dvadeset godina mijenjale su se definicije sepse, dijagnostika i lijeĉenje. Pravovremeno prepoznavanje i postavljanje dijagnoze povećava šanse za boljim ishodom lijeĉenja bolesnika sa sepsom i septiĉkim šokom. Otprilike 70 do 80% bolesnika sa sepsom se hospitalizira. Lijeĉenje i skrb bolesnika se provodi u jedinici intenzivnog lijeĉenja sa svom potrebnom opremom i sredstvima za lijeĉenje bolesnika. Medicinske sestre /tehniĉari trebaju biti dobro educirani u procesu skrbi bolesnika. Cilj Završnog rada je prikaz uloge medicinske sestre i tehniĉara prilikom rada s pacijentom sa dijagnosticiranom sepsom ili septiĉkim šokom.