Transfuzijsko liječenje je liječenje bolesnika primjenom krvnih pripravaka koji se pripravljaju iz krvi darivatelja. Transfuzijom krvi nadoknađuje se nedostatak određenog krvnog sastojka čija snižena razina utječe na zdravstveno stanje bolesnika. Usprkos svim postupcima koji se poduzimaju kako bi transfuzijsko liječenje bilo što sigurnije i dalje ga prati rizik pojave transfuzijskih reakcija koji ovisi o vrsti krvnog pripravka, načinu njihove primjene kao i obilježjima bolesnika. Cilj ovog rada je prikazati učestalost neželjenih reakcija uzrokovanih transfuzijama krvnih pripravaka prijavljenih tijekom 2020. i 2021. godine u Kliničkom zavodu za transfuzijsku medicinu i transplantacijsku biologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Retrospektivno će se analizirati simptomi reakcija i pojavnost transfuzijskih reakcija u različitim skupinama bolesnika. U analiziranom razdoblju transfundirano je 80 072 krvnih pripravaka, a prijavljeno je 50 transfuzijskih reakcija kod 50 bolesnika. Najčešće reakcije na transfuziju svih pripravaka bile su febrilne nehemolitičke transfuzijske reakcije (44%) i alergijske reakcije (30%), a najčešći simptomi kojima su se manifestirale bili su porast temperature (50%), tahikardija (34%) i osip (32%). Najviše transfuzijskih reakcija pojavilo se pri transfuziji koncentrata eritrocita (62%), a najmanje pri transfuziji svježe smrznute plazme (14%). Promjenom načina proizvodnje krvnih pripravaka te univerzalnom primjenom krvnih pripravaka sa smanjenim brojem leukocita i aditivnih otopina u koncentratima trombocita smanjio se broj transfuzijskih reakcija u odnosu na prijašnja istraživanja, naročito pri transfuziji eritrocitnih i trombocitnih pripravaka. Najveća učestalost transfuzijskih reakcija bila je na odjelu hematoonkološke pedijatrije gdje incidencija iznosi 1,91/1000 transfundiranih doza iako je na tom odjelu transfundirano najmanje pripravaka. Na odjelu hematoonkološke pedijatrije najviše reakcija javilo se na transfuziju koncentrata trombocita, a incidencija iznosi 3/1000 transfundiranih doza. Hematološkoonkološki pedijatrijski bolesnici su podložniji nuspojavama jer tijekom liječenja često primaju transfuziju zbog citopenija uzrokovanim njihovom osnovnom bolesti, primjenom kemoterapija i transplantacijom krvotvornih matičnih stanica. Najmanja učestalost transfuzijskih reakcija bila je kod transfuzije svježe smrznute plazme i to u iznosu od 0,52/1000 transfundiranih doza. Nadzor primjene krvnih pripravaka predstavlja zajedničku odgovornost svih sudionika u procesu transfuzijskog liječenja. Stoga je potrebna trajna edukacija svih profila zdravstvenih djelatnika o načinu primjene krvnih pripravaka, vrstama transfuzijskih reakcija i zbrinjavanju bolesnika nakon transfuzijske reakcije, kao i o obavezi njihovog redovitog prijavljivanja jer se na taj način osigurava kvaliteta zdravstvene skrbi i transfuzijskog liječenja