Moždani udar globalna je epidemija koja ugrožava živote, te narušava zdravlje i kvalitetu života. U odraslih je osoba uzrok invaliditeta, te je značajan problem i izazov za sve sudionike liječenja. Nakon moždanog udara slijedi zahtjevan transdisciplinaran pristup, te jako dug i složen proces rehabilitacije. Neurorehabilitacija se danas smatra transdisciplinarnim konceptom koji pomaže neurološkim pacijentima da poboljšaju fiziološko funkcioniranje i aktivnost. Glavni cilj fizioterapije je vratiti pacijentu izgubljene funkcije što je više moguće te omogućiti kompenzaciju funkcija koje su trajno i nepovratno oštećene ili u potpunosti izgubljene. Fokus neurorehabilitacije je aktivan pokret i usmjerenost na povećanje motoričkih sposobnosti bolesnika. Važan je transdisciplinarni pristup, te procjena bolesnikova zdravstvenog stanja, postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, te planiranje i provođenje neurofizioterapije kao i procjena učinkovitosti cijelog procesa. Krajnji cilj je poboljšati kvalitetu života bolesnika, te posljedice oštećenja mozga nakon moždanog udara svesti na najmanju moguću razinu. Vrlo je važna stručnost fizioterapeuta u cijelom procesu rehabilitacije, kao i razumijevanje vlastita zdravstvena stanja od strane bolesnika, te od strane njegove obitelji, a kasnije i njegovatelja koji skrb o bolesniku nastavlja u njegovu domu. Edukacija obitelji o posljedicama koje su nastale moždanim udarom je važna kako bi razumjeli poteškoće s kojima se suočava član njihove obitelji. Proces rehabilitacije nastavlja se i kod kuće. Obitelj je važno uputiti da okolina bolesnika treba biti prilagođena njemu, kako bi se izbjegle potencijalne ozljede, rizik za pad, te kako bi bolesnik bio što samostalniji. Potrebno je osigurati krevet odgovarajuće veličine, maknuti tepihe te postaviti rukohvate u toaletu. U ovoj fazi, neposredno po povratku bolesnika vlastitom domu, fizioterapeuti imaju važnu ulogu u detaljnijem upućivanju obitelji u provođenje svakodnevnih aktivnosti s bolesnikom u kućnim uvjetima. Krajnji cilj cjelokupnog procesa je povećavanje samostalnosti bolesnika, postizanje njegove sve veće uključenosti u aktivnosti samozbrinjavanja, te dakako, očuvanje pozitivnog stava i dostojanstva bolesnika.