Koljeni zglob prepoznat je kao najveći i najsloženiji zglob mišićno-koštanog sustava koji je participiran u konstantnim radnjama kao što su stajanje, hodanje, trčanje, čučanje, uspinjanje i ostale. Sudjeluje prilikom preuzimanja i prenošenja tjelesne težine tijekom aktivnosti hodanja i stajanja. Sve te osobine dovode koljeni zglob u pogodnost za brojne ozljede i oštećenja. Veliku pokretljivost pružaju stabilizatori koljena (pasivni i aktivni) koji nastoje održati pravilnu ravnotežu kako bi koljeno imalo što bolju funkcionalnost. U pasivne stabilizatore ubrajaju se ligamenti, a u aktivne mišići. Sindromi prenaprezanja u području koljena javljaju se kod sportaša, ali i kod pojedinaca koji se bave rekreativnim sportom. Mehanizmu ozljeđivanja pridonose vanjski i unutarnji čimbenici kao što su neravna podloga, neprikladna obuća, smanjena ravnoteža ili anatomske abnormalnosti. Simptomi koji se javljaju na samome početku su otok, crvenilo, bol na palpaciju, zatezanje i umor. Fizioterapeut poznavajući funkcionalnu anatomiju i biomehaniku koljenog zgloba razumije mehanizam nastanka ozljede te na taj način može provesti fizioterapijsku procjenu koja je ključni dio fizioterapijskog procesa. Na temelju fizioterapijske procjene moguće je odabrati metode i tehnike fizioterapijske intervencije. Liječenje je najčešće konzervativno, no postoje i slučajevi gdje je kirurško liječenje neizostavno. Početak fizioterapijske intervencije nastupa RICE metodom tijekom prvih 72 sata od pojave simptoma, a zatim slijede ekscentrične i izometričke vježbe. Neophodno je umanjiti upalni proces i pospješiti cijeljenje tkiva kako bi se pacijent što prije i bezbolnije vratio sportskim aktivnostima. Cilj je povećati mišićnu snagu, izdržljivost i fleksibilnost. Pozitivan učinak na rehabilitaciju sindroma prenaprezanja imaju ultrazvuk, laser, elektroterapija, magnetoterapija, terapija udarnim valom, kinesio taping, ortoze i steznici. Preventivni treninzi pripadaju najvažnijem dijelu fizioterapije te se baziraju na vježbama istezanja naročito na početku i kraju treninga, no neizostavne su i vježbe propriocepcije. Nužna je edukacija kako trenera tako i sportaša i rekreativaca o pravilnom zagrijavanju, izvođenju vježbi i mogućim ozljedama.