Izloženost toksičnim tvarima u djece predstavlja veliki javnozdravstveni problem i čest je uzrok dolazaka u hitnu pedijatrijsku ambulantu. Intoksikacije se najčešće događaju između 1. i 5. godine života djeteta. Slučajna otrovanja koja se mogu spriječiti su i dalje značajan uzrok smrtnosti u dječjoj dobi. Djeca su zbog svojih fizioloških i anatomskih karakteristika osjetljivija na toksične učinke otrova. Zbog manje tjelesne mase potrebna je manja doza otrova, zbog veće frekvencije disanja i minutnog volumena djeca mogu udahnuti više otrova, a zbog manje rezerve tekućine lakše dolazi do zatajenja cirkulacije. Akutno otrovanje u dječjoj dobi je uvijek hitno stanje bez obzira na izraženost simptoma i znakova. Namjerna ingestija tvari ili lijekova koji uzrokuju intoksikaciju javlja se u adolescentskoj dobi. Akutne intoksikacije uzrokovane alkoholom i psihoaktivnim tvarima su u porastu te predstavljaju veliki izazov u zbrinjavanju djeteta u hitnoj pedijatrijskoj ambulanti. Medicinska sestra/tehničar ima vrlo važnu ulogu u zbrinjavanju bolesnika sa sumnjom na trovanje. Brzom procjenom vitalnih znakova i stanja svijesti u procesu trijaže medicinska sestra/tehničar značajno pridonosi kvalitetnom i pravovremenom zbrinjavanju otrovanog djeteta. Važna uloga medicinskih sestara/tehničara je detaljno uzimanje anamneze kako bi se što prije dobile informacije o vrsti i količini tvari koja je uzrokovala trovanje. U zbrinjavanje je potrebno uključiti sve članove obitelji koji bi mogli pomoći u prepoznavanju uzetih tvari te o njihovoj količini.