Kirurška rana rezultat je reza na koţi koji se učini tijekom operacije. Prema razini kontaminacije kirurške rane dijele se na čiste kirurške rane, čiste kontaminirane rane, kontaminirane rane i prljavo zaraţene kirurške rane, a prema mehanizmu nastanka se dijele na svjeţe slučajne rane, operacijske rane, stare i zagnojene slučajne rane i rupturirane rane. Svaka rana prolazi prirodni proces cijeljenja kroz 4 faze: eksudacijska faza, proliferacijska faza, reparacijska faza te faza remodulacije u kojoj na mjestu reza nastaje oţiljak. Proces zarastanja oteţavaju razni čimbenici kao što su hematom u području rane, infekcija, hipoproteinemija, maligna bolest, starija dob te neadekvatan unos hrane i tekućine. Po završetku operativnog zahvata rana se zatvara kirurškim šavom. Kirurško šivanje je tehnika kojom kirurg pomoću igle i konca priljubljuje koţu i druga tkiva kako bi rana zacijelila. Asepsa je metoda rada u kirurgiji kojom se isključuje svaka mogućnost kontaminacije operacijskog polja i svega što se koristi za vrijeme operacije. Asepsa se postiţe raznim vrstama sterilizacije. Antisepsa je metoda primjene antibiotika kojoj je cilj uništenje mikroorganizama. Dezinfekcija je proces potpunog uklanjanja vegetativnih oblika mikroorganizama osim njihovih spora, a sterilizacija podrazumijeva uništenje svih mikroorganizama uključujući njihove spore s neţivih predmeta koji se steriliziraju. Postoperativni oporavak podrazumijeva mogućnost nastanka komplikacija vezanih za kiruršku ranu kao što su, infekcija, dehiscencija rane, krvarenje, bol i druge. Kako bi osigurali optimalne uvjete za zarastanje rane i smanjili mogućnost nastanka nekih komplikacija jako je vaţno redovno i kvalitetno previjati rane. Kako bi se postupak previjanja provodio uredno i efikasno potrebno je unaprijed obaviti pripremu prostora, pribora, osoblja i pacijenta. Medicinski tehničar će takoĎer provoditi ostale intervencije prethodno postavljene tijekom planiranja zdravstvene njege. Vrlo vaţan aspekt zdravstvene njege je psihološka podrška i edukacija pacijenta i njegove obitelji o pravilnom odnosu prema rani, pravilnoj prehrani i unosu tekućine te o količini tjelesne aktivnosti koju moţe s vremenom početi provoditi. Naglasak se stavlja i na kontinuiranu edukaciju zdravstvenog osoblja s ciljem povećanja kvalitete zdravstvene njege i kompetentnosti medicinskih sestara i tehničara.