Ljudi često nesvjesno i instinktivno slušaju glazbu vjerujući da će ona učiniti da se osjećaju bolje, učiniti ih sretnima, pokrenuti ih, djelovati smirujuće i slično. Glazba je jedno od najboljih sredstava opuštanja, ublažavanja boli, smirivanja, motiviranja itd. Zbog tih razloga glazba sve više postaje ciljano i priznato sredstvo profesionalne terapije. Ona potiče uključenost cijeloga tijela, emocionalni i kognitivni razvoj, interakciju s drugim ljudima te pridonosi sveukupnom zdravlju i kvaliteti života. Različiti oblici liječenja glazbom postoje još od najranije povijesti čovječanstva. Primjeri za to mogu se naći u egipatskim papirusima, šamanskim ritualima, Bibliji i drugim religijskim tekstovima te u učenjima antičkih škola. Glazboterapija terapijski je pristup koji koristi svojstva prirodnog podizanja raspoloženja glazbom koja pomaže ljudima poboljšati njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit. Orijentirana je na cilj intervencija koje mogu uključivati: stvaranje glazbe, pisanje pjesama, pjevanje, ples, slušanje muzike te raspravu o glazbi. U glazboterapiji razlikujemo više modela i tehnika koje glazboterapeut primjenjuje s ciljem razvoja terapeutskog odnosa s klijentom. Cilj ovoga rada je opisati povijest, cilj i svrhu glazboterapije, pobliže obraditi metode, modele i pristupe pomoću kojih se provodi te pobliže objasniti njezinu važnost u liječenju i poboljšavanju kvalitete života. U glazboterapiji, mogu se koristiti receptivne, odnosno pasivne i aktivne metode. Receptivne se provode susretom pojedinca s glazbom putem slušanja, a aktivne označavaju aktivno sudjelovanje pojedinca u glazbenim aktivnostima (pjevanjem, sviranjem i pokretom). Na kraju ovoga rada nalaze se ciljevi i rezultati provedenoga istraživanja o utjecaju slušanja glazbe na kvalitetu života koje pruža bolji uvid o povezanosti glazbe i kvalitete života.