Stres je definiran kao mentalna ili tjelesna napetost koja je izazvana s faktorima koji mijenjaju ravnotežu koja postoji. Središte istraživanja ovog diplomskog rada predstavlja liječenje djece u jedinicama intenzivnog liječenja koje ujedno predstavlja i stresno iskustvo za roditelje. Roditeljski stres povezuje se s medicinskim stanjem djeteta, postupcima kroz koje dijete mora prolaziti, odvojenošću od djeteta i izmijenjenom roditeljskom ulogom. Istraživanja su pokazala veću učestalost depresije, anksioznosti, akutnih stresnih simptoma i post-traumatskih reakcija kod ovih roditelja. Roditeljski stres nije ograničen na razdoblje hospitalizacije; iskustvo na jedinici intenzivnog liječenja povezano je s čimbenicima kao što su poteškoće u ispunjavanju njihove roditeljske uloge, pogled na njihovo bolesno dijete povezano s medicinskom opremom, oprema za praćenje održavanja života koja se koristi za intervenciju i izloženost zvuku opreme i obrascima komunikacije u JILN-u. Na temelju provedenog istraživanja ovog rada na prigodnom uzorku od 33 roditelja možemo zaključiti kako su roditelji djece koja se nalaze na JILN-u po stresom ponajviše zbog izmijenjene roditeljske uloge, kao i zbog ostalih čimbenika kao što je nemoć da se djetetu pomogne ili pogled na dijete koje je privezano za medicinsku opremu. Otprilike polovina djece u ovom istraživanju je bila uključena u neku vrstu fizioterapije, najčešće 1-2 mjeseca nakon otpuštanja iz JILN-a, te polovica i danas ide na fizioterapiju. Rezultati provedenog istraživanja nadalje pokazuju kako su roditelji zadovoljni radom fizioterapeuta s njihovim djetetom te većina ima povjerenja u fizioterapeuta. Sudionici iskazuju kako medicinsko osoblje igra veliku ulogu pri smanjenju razine stresa posebice prilikom pružanja informacija o stanju njihova djeteta, kao i davanju informacija i podršci o tome da provode vrijeme sa svojim djetetom i informiranjem o tome kako da se o djetetu brinu.