Glavne strukturne jedinice koštanog sustava su kosti. Građa kostiju razlikuje se u odrasloj i u dječjoj dobi, a glavnu razliku čini epifizna ploča. Epifizna ploča omogudava rast kostiju u duljinu. Jedna od uloga koštanoga sustava je izvođenje pokreta, no ukoliko dođe do ozlijede, odnosno prijeloma kosti, izvođenje pokreta i kretanje osobe je otežano. Prijelomi kostiju se kao i same kosti razlikuju u odrasloj i u dječjoj dobi. U dječjoj dobi, prijelomi čine 10 – 15% svih ozljeda u djetinjstvu. Prijelom kostiju u djece karakterizira kompleksnost jer je djetetov kostur fleksibilniji od odraslog i aktivno raste. Dječji prijelomi klasificiraju se u pet vrsta: „torus fraktura“, prijelom epifizne ploče, plastična deformacija, prijelom zelene grančice („greenstick fraktura“) i cjeloviti prijelom. Osnova dijagnostike kod dječjih prijeloma je radiografija. Radiološki tehnolog mora poznavati standardne radiološke snimke skeleta kako bi kod oslikavanja djece spremno izvodio modifikacije. Kod modificiranih snimki kvaliteta i dalje mora biti od izuzetne važnosti zbog dijagnostičke vrijednosti.