Sindrom Down je genetski poremećaj uzrokovan viškom jednog kromosoma koji nastaje u začeću. Jedna stanica ima dva 21. kromsoma, pa tako oplođeno jajašce ima tri 21. kromosoma zbog čega se još naziva i trisomija 21. Prisutno je zaostajanje u tjelesnom rastu i razvoju, intelektualne teškoće te zajedničke fizičke karakteristike poput hipotonusa mišića, kratak vrat i udovi, spljošteni izgled lica iz profila i isplažen jezik. Proces učenja znantno je sporiji nego kod ostale djece, a loša koordinacija i posturalna kontrola predstavljaju veliki izazov u izvršavanju školskih aktivnosti poput dugotrajnog sjedenja i pisanja. Također je uočljivo kašnjenje u razvoju fine motorike i koordinacije koje se razvijaju nakon usvajanja vještina grube motorike koje uključuje pokretanje cijelog tijela. Razvoj govora također kasni u odnosu na vršnjake. Za sindrom Down ne postoji lijek, no međutim liječe se simptomi i zdravstvene komplikacije. Kako bi se postiglo optimalno funkcioniranje pojedinca i njegov maksimum, potrebno je što ranije započeti sa intervencijom. Postoje razne disfunkcije u senzornoj integraciji kod djece sa intelektualnim poteškoćama, pa tako i kod djece sa sindromom Down. Poteškoće senzorne integracije mogu smanjiti dječju uključenost u aktivnosti, povećati nivo stresa i frustracije, smanjiti samopouzdanje te ograničiti proces učenja. Cilj radne terapije kod djece je omogućiti im uključenost i obavljanje njima važnih okupacija u što većem stupnju samostalnosti koristeći posebne strategije. Također jedan od glavnih ciljeva je uključivanje djece u školski sustav kako bi ga pripremili za samostalno funkcioniranje.