Parkinsonov sindrom je kronična, progresivna, neurodegenerativna bolest ekstrapiramidnog sustava. Kao posljedica patofiziološkog gubitka ili degeneracije dopaminergičkih neurona u substantia nigra srednjeg mozga i razvoja neuronskih Lewyjevih tjelešaca, idiopatska Parkinsonova bolest (PB) povezana je s čimbenicima rizika uključujući starenje, obiteljsku povijest, izloženost pesticidima i kemikalijama iz okoliša. Obilježeni i motoričkim i nemotoričkim simptomima, pacijenti s PB klasično pokazuju tremor u mirovanju, ukočenost, bradikineziju i pognuto držanje. PB također može biti povezana s neurobihevioralnim poremećajima (depresija, anksioznost), kognitivnim oštećenjem (demencija) i autonomnom disfunkcijom (npr. ortostaza i hiperhidroza). Liječenje je simptomatsko i ne zaustavlja napredovanje bolesti. Postepeno se razvija i može proći nekoliko mjeseci pa i godina prije nego li se dijagnosticira. Kod većine osoba razvije se neki oblik invalidnosti (onesposobljenosti) tijekom 7-10 godina. Ima slučajeva da bolest traje i dulje od 20 godina s blagim stupnjem invalidnosti. Veliku ulogu u edukaciji i rehabilitaciji osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti ima fizioterapeut koji sa svojim vještinama i znanjem može bitno olakšati pacijentove aktivnosti svakodnevnog života. U cilju održavanja maksimalne pokretljivost tj neovisnost pacijenta u aktivnostima svakodnevnog života primjenjujuju se razni oblici fizioterapijske intervencije; hidroterapija, trening mišićne snage, trening balansa, PNF i Bobath koncept i dr