Cerebrovaskularni inzult vodeći je uzrok onesposobljenosti u odrasloj životnoj dobi. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, cerebrovaskualarne bolesti zauzimaju drugo mjesto na rang ljestvici vodećih uzroka smrti u Republici Hrvatskoj, 2014.godine. Otprilike, 2/3 cerebrovaskularnih inzulta događa se nakon 65 godina. Rizične faktore za nastanak inzulta dijelimo na promjenjive i nepromjenjive. Na promjenjive možemo utjecati putem lijekova ili promjene životnoga stila [1]. Optimalno vrijeme za početak rehabilitacije su prva tri mjeseca nakon nastanka cerebrovaskularnog inzulta zbog plastičnosti mozga. Rehabilitacija obuhvaća tri faze a to su akutna faza, rehabilitacijska faza i povratak u zajednicu [12]. U rehabilitacijskom procesu sudjeluje multidisciplinarni tim čiji je član radni terapeut. Rehabilitacijski proces zahtijeva pažljivo planiran i integriran program te konstantnu razmjenu informacija između članova tima [2]. Radni terapeut svoj doprinos u rehabilitacijskoj fazi pridonosi provođenjem radnoterapijskog procesa. Fokusiran je na određivanje deficitarnih područja koja su nastala nakon cerebrovaskularnog inzulta i koja utječu na okupacijsku izvedbu a odnose se na područja motorike, kognicije, govora, percepcije, senzorike te područje psihosocijalnih vještina. Radni terapeut planira intervenciju i određuje ciljeve u suradnji s klijentom kako bi postigao optimalno funkcioniranje klijenta u aktivnostima dnevnoga života. Paradigma radne terapije je okupacija. Područja izvođenja okupacije obuhvaćaju kategorije zadataka i aktivnosti koje su tipično dio dnevnog života a to su aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnoga vremena. [22] Radni terapeut svakog klijenta sagledava kroz holistički pristup, što znači da u obzir uzima njegove sposobnosti, osobine ili uvjerenja koji mogu utjecati na sudjelovanje u aktivnostima dnevnog života. U intervenciji koristi remedijacijski ili kompenzacijsko adaptacijski pristup na način da adaptira zadatke kako bi razvio specifične vještine potrebne za okupacijsku izvedbu. Osim toga, radni terapeut prevenira nastanak sekundarnih komplikacija, pruža podršku klijentima, educira njihovu obitelj i ergonomski prilagođava okolinu [20]. Prati klijentov napredak kroz vođenje radnoterapijske dokumentacije te je fokusiran na povećanje kvalitete života.