Psihički poremećaji, općenito kao tema u današnjem društvu su vrlo osjetljivi, te klasificirani kao tabu teme. Društveno je danas prihvatljivo da “skrivamo psihičke bolesti i da se o njima ne priča“. Dok su u prošlosti psihički poremećaji bili pravdani zaposjedanjem različitih entiteta, danas; iako se tako ne izjašnjava zajednica, svakako prilikom generaliziranih i općenitih razgovora o psihičkim poremećajima primjetan je prizvuk osuda, predrasuda, stereotipije, iako ljudi to možda svjesno ili zlonamjerno uopće ne rade. Kada se radi o psihičkim poremećajima djece i adolescenata naglasak na osude i predrasude pada u sekundarni plan, a u primarni dio dolazi strah, odbojnost, izbjegavanje takve djece i adolescenata. Samim time; jer navedena dob ljudskog bića je vrlo osjetljiva, u toj životnoj dobi gradi se osobnost, formira ličnost, karakter, te je vrlo bitno što ranije prepoznati simptome i/ili neverbalne vapaje pomoći djece i adolescenata, kako bismo utjecali na buduću kvalitetu njihovih života. Neznanje rađa strah, a u današnjem ubrzanom tempu života i onom suvremenom njegovom dijelu, jako je bitno da generacije i generacije djece i adolescenata izrastu u zdrava bića, bića koja su ispunjena empatijom, realnim percepcijama društva i života, koja će stvarati, graditi, a ne uništavati. Također, cilj je da se psihički poremećaji od strane zajednice i društva ne deklariraju kao nešto što se treba izbjegavati, čega se treba groziti, nego se o istima treba educirati u skladu s obrazovnim statusom. Ukoliko se psihički poremećaji na vrijeme prepoznaju, te adekvatno liječe pojedinac normalno može sudjelovati u životu u zajednici, te svoje stanje može dovesti do remisije ili potpunog simptomatskog odsustva. Jednako tako je bitna i podrška bliskih osoba, pošto samoća u početnim fazama psihičkih poremećaja, pa ponekad ni u onima kasnijim fazama, nije dobrodošla. U ovom radu navest će se psihički poremećaji djece i adolescenata, njihova podjela i najčešći simptomi pojedinog poremećaja kao i bitan proces pristupanju psihičkim poremećajima, a to je liječenje koje nije samo bazirano na farmakoterapiji.