Komplementarno suportivne tehnike u zdravstvu i alternativna medicina sustavi su tretiranja bolesti i stanja pomoću terapija koje nisu standardne u modernoj (zapadnoj) medicini ili tek ulaze u širu uporabu. Svrha im je održavanje, poboljšavanje i ostvarivanje zdravlja i dobrobiti korisnika, a uglavnom ih karakterizira holistički pristup i mogućnost prilagodbe pojedinim stilovima života. Ove tehnike koriste se samostalno, ali i kao nadopuna tradicionalnoj zapadnjačkoj medicini te su uglavnom nezastupljene u edukaciji zdravstvenih radnika. Opće je poznato da skoro sve drevne civilizacije, pa i one moderne, imaju svoj oblik zdravstva i pojma zdravlja. Isto tako, svaki pojedinac u određenoj kulturi ima svoje shvaćanje zdravlja i dobrobiti te najboljeg načina da se isti ostvare uz pomoć zdravstvenih djelatnika. Alternativne terapije često su smatrane stranima, produktima siromašnijih i nerazvijenih zemalja, neutemeljenima i neistraženima. Zapadnjačka shvaćanja medicine takve je oblike terapija često ostavljalo po strani te se nije proveo dovoljan broj istraživanja koja bi poduprla učinkovitost ovakvih vrsta terapije. Srećom, danas, više nego ikad prije, imamo priliku razumjeti načine na koje određene tehnike dovode do ozdravljenja ili ublažavanja simptoma te se konstantno istražuju učinci pojedinih metoda na zdravlje. To dovodi do svojevrsnog porasta potražnje za korištenjem alternativnih terapija, ali i porasta potrebe za individualnim terapijama i maksimalnoj posvećenosti pacijentu. Kako je zdravstvo područje rada u kojem je pacijent taj koji je u središtu rada te se svaki zdravstveni radnik dužan osvrnuti na njegove želje i ciljeve, tako je prisutno i svojevrsno očekivanje da se zdravstveni radnici ne samo znaju, već i nastoje koristiti tehnikama koje odgovaraju željenim ishodima klijenata.