Za kvalitetu rada u zdravstvenom sustavu, na svim razinama i u svim njegovim sastavnicama (ustroju, procesu, ishodu) ključni, najdragocjeniji i nenadomjestivi čimbenik je odgovarajuća radna sposobnost zdravstvenog osoblja. Zdravstveni radnici sastavni su dio djelatnosti zdravstvene zaštite. U obavljanju svojeg redovitog posla, izložene su opasnostima, štetnostima i naporima koji se svrstavaju u skupine bioloških, kemijskih, fizikalnih i psihosocijalnih štetnosti. U ovom radu nastoji se naglasiti svrha zaštite na radu i zaštite zdravlja i života zdravstvenih radnika kao temeljnog ljudskog prava, te kako u navedenim i drugim odnosima osigurati što potpuniju fizičku, moralnu i socijalnu dobrobit zdravstvenih radnika. Zaštita zdravstvenih radnika na radu nije i ne može biti završen čin, već proces i odnos. Budućnost je zahtjevna, ne može se mjeriti brojnošću heteronomnih i autonomnih propisa, već sigurnijom, humanijom i dostojanstvenijom pozicijom radnika, bez obzira na djelatnost, brojnost i organiziranost zdravstvenih ustanova. Kako bi se zaštitilo zdravlje zaposlenih, omogućio rad na siguran način, neophodno je udovoljiti zakonskim obvezama. Međutim, još je važnije izgraditi i podržavati kulturu očuvanja zdravlja na radu.