Moždani udar bolest je koja nastaje kao posljedica loše cirkulacije, ateroskleroze ili nekog velikog stresnog događaja. Posljedica loše cirkulacije dijeli se na ishemijski i hemoragijski moždani udar. Prevencija moždanog udara usmjerava se na smanjenje čimbenika koji pogoduju nastanak moždanog udara poput alkoholizma, ateroskleroze i brojnih drugih. Glavni simptom moždanog udara je oduzimanje jedne strane tijela, pojava trnaca ili nemogućnost smijanja sa pogođenom stranom tijela. Dijagnostika moždanog udara započinje sa uzimanjem anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda i CT – a. Zlatni sat u liječenju moždanog udara od velike je važnosti jer je poželjno da se u tih sat vremena od pojave simptoma pacijent dovede u bolnicu te da se započne s liječenjem. Bol se u stručnoj literaturi najčešće dijeli na akutnu i kroničnu bol. Akutna bol je iznenadna bol koja se pojavljuje naglo te završava unutar 6 mjeseci te je dobro lokalizirana. Kronična bol, nasuprot tome, definira se kao bol koja traje dulje od 6 mjeseci te se javlja tupi osjećaj boli, bol se teško lokalizira te se teško liječi. Kronična bol javlja se nakon moždanog udara najčešće u obliku kontraktura, spazama, glavobolje, kompleksnog regionalnog bolnog sindroma ili osteoartritisa. Moždani udar često dovodi do trajnih posljedica za nastavak daljnjeg života. U spomenutim posljedicama moždanog udara fizioterapeut mora djelovati holistički te svakog bolesnika gledati ponaosob. Pravilna fiksacija zgloba ili preveniranje nastanka ozljeda te izvođenje vježbi snage za pojedine mišiće važni su za rehabilitaciju bolesnika te smanjenje i potpuno uklanjanje kronične boli nakon moždanog udara. Brojna istraživanja provedena su na temu pojave kronične boli nakon moždanog udara te ukazuju na poteškoće s kojima se nose bolesnici s kroničnom boli. Pojava negativnih emocija i psihičkog stresa umanjit će kvalitetu života bolesnicima te usporiti napredak i rehabilitaciju. Edukacija posebnog kadra u svrhu dijagnosticiranja, liječenja i rehabilitacije kronične boli budućnost je kojoj trebaju težiti svi medicinski djelatnici koji sudjeluju u liječenju bolesnika.