Neurorazvojne teškoće jesu stanja koja nastaju zbog poremećaja u funkcioniranju ili razvoju središnjeg živčanog sustava. To su neprogresivna i nezarazna stanja koja uzrokuju blaža ili teža odstupanja u razvoju. Po vremenu nastanka ih dijelimo na prenatalne, perinatalne i postnatalne, pa isto tako i čimbenike rizika za nastanak neurorazvojnih teškoća dijelimo na prenatalne, perinatalne te postnatalne. Terapija potpomognuta životinjama jest nova vrsta terapije koja uvodi posebno trenirane i obučene životinje u fizioterapijsku intervenciju, u svrhu liječenja različitih bolesti i stanja te habilitacije i rehabilitacije bolesnika. Poznato je da postoji posebna povezanost između čovjeka i životinje, a posebno djeteta i životinje. U terapijskom procesu životinje često služe kao poveznica između djeteta i terapeuta, budući da se djeca u prisustvu životinje osjećaju slobodnije, lakše uspostavljaju kontakt sa životinjom te uče kroz igru. Životinje djeci pružaju osjećaj sigurnosti i razumijevanja, djeca imaju osjećaj da ih životinje razumiju i ne osuđuju. Kontakt sa životinjama dovodi do poboljšanja njihove fine i grube motorike, razvijaju se komunikacijske vještine budući da dijete životinji priča, pjeva, recitira. Osim toga, terapija potpomognuta životinjama ima i mnoge druge benefite, kao što su poboljšanje socijalnih vještina, povećanje koncentracije, pamćenja te rast samopouzdanja i samopoštovanja kod djeteta, smanjena potreba za lijekovima te smanjenje stresa i anksioznosti. Iako je cilj multidisciplinarnog tima poboljšanje svih vještina, fizioterapeut se u intervenciji najviše posvećuje poboljšanju motoričkih sposobnosti djeteta. Djeca sa neurorazvojnim poteškoćama mogu imati probleme u vještinama kao što su sjedenje, puzanje, hodanje te probleme sa ravnotežom, sportskim aktivnostima, nespretnosti i padanja. Cilj fizioterapeuta u fizioterapijskoj intervenciji jest održati kvalitetnu razinu motoričkih vještina i konstantno raditi na poboljšanju vještina koje nisu na zadovoljavajućoj razini. Jedan od benefita ove vrste terapije je taj što nikada ne dolazi do poboljšanja u samo jednom smjeru, odnosno ukoliko se terapija provodi u cilju povećanja motoričkih sposobnosti djeteta, dijete će kroz igru sa životinjom napredovati i u smislu komunikacijskih, socijalnih, intelektualnih i drugih vještina.