Ljudska bića primaju informacije pomoću pet osjetila. Koriste vid, miris i sluh kao osjetila za daljinu, a dodir i okus za blizinu. Jedna od osnovnih ljudskih potreba je potreba za komunikacijom pomoću koje izražavamo svoje misli, osjećaje i bol. Nemaju svi ljudi mogućnost verbalne komunikacije (npr. laringotomirani pacijenti), kao ni mogućnost primanja verbalne informacija od strane druge osobe (npr. osobe s oštećenjem sluha). Kod takvih pacijenata komunikacija je otežana, te se koriste alternativni načini pružanja i primanja informacije: putem raznih ručnih abeceda koje mogu biti jednoručne ili dvoručne, manualno kodiranim znakovnim jezikom, pokušajem čitanja sa usana, putem komunikacije pisanjem na papir ili na dlan i raznim drugim. Svi nabrojeni način komunikacije predstavljaju izazov za medicinskog tehničara koji treba imati dovoljna znanja kako bi dobio i pružio adekvatne informacije, pacijentu lako razumljive i točne.