Izvantjelesna membranska oksigenacija (eng. Extracorporeal membrane oxygenation - ECMO) je postupak koji se provodi kod pacijenata sa zatajenjem rada srca i/ili pluća. Tijekom ECMO-a venska se krv izvlači iz pacijenta, oksigenira pomoću uređaja i vraća u krvotok pacijenta. Prva upotreba umjetne oksigenacije i perfuzijske potpore korištena je od strane dr. Gibbona tijekom prve otvorene operacije srca 1953. godine. Značajnim tehnološkim i medicinskim napretkom u narednim godinama započeo je i razvoj ECMO uređaja. Tako je prvi primjer korištenja ECMO uređaja uslijed akutnog respiratornog distresnog sindroma zabilježen 1971. godine u Santa Barbari, a godinu nakon, 1972., Bartlett i Gazzinga su koristili parcijalni veno-arterijski ECMO kod dvogodišnjeg pacijenta u kardiogenom šoku. Iako je ECMO prvotno imao bolje rezultate kod neonatoloških i pedijatrisjkih pacijenata, početkom 21. stoljeća ECMO se počeo sve više koristiti kod odraslih pacijenata te danas brojimo veći broj ukupnih procedura kod odraslih nego kod pedijatrijskih pacijenata. Standardni ECMO krug sastoji se od: mehaničke pumpe, uređaja za izmjenu plinova, grijaćih jedinica, dovodnih i odvodnih kanila, sustava za opskrbu kisikom, monitora za praćenje parametara i raznih pristupnih točaka za primjenu infuzija ili uzorkovanje krvi. Sukladno oštećenjima i prema određenim indikacijama postoje različiti načini ECMO potpore. Uslijed zatajenja rada pluća pacijent se postavlja na vensko-venski oblik ECMO potpore. V-V ECMO koristi se kod pacijenata s kompromitiranom ventilacijom i oksigenacijom koja je refraktorna na optimalnu mehaničku ventilaciju i drugu terapiju. U slučaju V-V ECMO-a oksigenirana krv se vraća u venski sustav te je potreban očuvan vlastiti cirkulacijski sustav i srčana funkcija. Kod vensko-arterijske konfiguracije povratna kanila se postavlja u arteriju te se time zaobilazi srce pacijenta i ECMO uređaj preuzima i respiratornu i cirkulacijsku funkciju. S obzirom da se radi o izrazito invazivnoj tehnici i proceduri česte su komplikacije nastale uslijed korištenja ECMO-a. Neke od najčešćih komplikacija su: komplikacije krvnih žila (ishemija ekstremiteta, hiperemija), neurološke komplikacije (hemoragijski i ishemijski moždani udar), infekcije, hemoliza, krvarenje, visok rizik od tromboembolije, razne komplikacije vezane za sam uređaj i specifične komplikacije V-V i V-A ECMO-a. Kao dva najčešća uzroka komplikacija i smrtnosti su krvarenje i tromboza. Stoga je izrazito važna adekvatna upotreba antikoagulacijske terapije. Pacijenti priključeni na ECMO zahtijevaju 24 satno praćenje i zdravstvenu njegu. Uloga medicinske sestre/tehničara u tom slučaju je od iznimne važnosti. Uloga medicinske sestre/tehničara u skrbi za bolesnika na ECMO-u je pravovremeno i točno primjenjivati ordiniranu terapiju, pratiti status disanja, koagulacije, te nutritivni i hemodinamski status. Pri svakom obilasku i postupku zdravstvene njege pratiti očuvanost ECMO kruga, pratiti naznake nastanka ugrušaka ili fibrinskih naslaga, rane znakove nastanka infekcije i uočiti krvarenja na najčešćim mjestima.