Gušterača luči u krvotok hormone inzulin i glukagon koji su potrebni za metabolizam šećera. Također luči somatostatin koji inhibira izlučivanje inzulina i glukagona. Poremećaj u proizvodnji tih hormona dovodi do abnormalnih razina šećera u krvi što dovodi do razvoja dijabetesa odnosno šećerne bolesti. Dijabetes kao najčešća posljedica hormonalnih poremećaja gušterače vodeći je uzrok zatajenja bubrega i amputacija stopala u svijetu. Nakupljanjem glukoze zbog nedovoljne količine inzulina u krvi dolazi i do drugih velikih zdravstvenih problema. Iako ne postoji sami lijek za liječenje dijabetesa postoji mnogo životnih navika kojima se može prevenirati njegova pojava kao što su zdrava prehrana i sport. Razlikujemo dva osnovna tipa šećerne bolesti: tip 1 i tip 2. Tip 1 dijabetesa rjeđi je tip bolesti kod kojeg je riječ o autoimunoj reakciji koja dovodi do nedovoljnog stvaranja inzulina. Ima brzo vidljive simptome i gotovo da je nemoguća prevencija. Većina dijabetičara boluje od tipa 2 dijabetesa kod kojeg tijelo postane rezistentno na vlastiti inzulin zbog oštećenih beta-stanica Langerhansovih otočića. Osoba nema nikakve simptome u ranijoj fazi stoga je bitna redovita kontrola razine šećera u krvi. Ta rana faza naziva se tzv. predijabetes kada je razina šećera u krvi veća od normalne, ali ne smatra se dijabetesom tipa 2. Ovaj tip dijabetesa može se spriječiti promjenom stila života poput zdravije prehrane i redovite fizičke aktivnosti. Osim hormona, gušterača luči i probavne enzime koji imaju veliku ulogu u razgradnji hranjivih tvari. Stoga ima i egzokrinu funkciju koju čini većinski dio gušteračinog tkiva.