Bipolarno afektivni poremećaj (BAP) spada u poremećaje raspoloženja. Karakteristične su izmjene depresivne i manične ili hipomanične faze. Dijelimo ga na tip I, tip II te neklasificirani bipolarni poremećaj. Uzrok nastanka ovog poremećaja i dalje je nepoznat, no smatra se da značajan utjecaj za nastanak bolesti ima genetska komponenta. Pojavnost BAP-a relativno je podjednaka u oba spola, no istraživanja pokazuju da češće obolijevaju samci. Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze i kliničkog pregleda bolesnika. Liječenje BAP-a uglavnom započinje litijem i drugim stabilizatorima raspoloženja, antidepresivima, te antipsihoticima. Psihoterapija kao terapijska metoda također je od iznimne važnosti za liječenje ovog poremećaja. Kognitivno-bihevioralna i interpersonalna psihoterapija, najčešće se koriste u liječenju BAP-a. Elektrokonvulzivna terapija (EKT) i transkranijalna magnetska stimulacija (TMS) primjenjuju se kod pacijenata koji ne podnose nuspojave ili su rezistentni na medikamentoznu terapiju. Značajnu ulogu u liječenju ovog poremećaja imaju medicinske sestre/tehničari koji su nezamjenjiv dio psihijatrijskog tima. Prilikom razgovora s pacijentom, medicinska sestra prikuplja podatke te prati verbalne i neverbalne znakove na osnovu kojih će kasnije formirati sestrinske dijagnoze i plan zdravstvene njege. Sestrinska skrb kod bipolarnih bolesnika usmjerena je na ublažavanje simptoma bolesti te pomoć pacijentu da uspostavi zdrave međuljudske odnose i bez teškoća obavlja svakodnevne aktivnosti.