Hodgkinov limfom jest zloćudna novotvorina koja se razvija iz limfocita B u limfnim čvorovima i organima. Limfom je karakteriziran tipičnim Reed-Sternbergovim stanicama i njihovim varijantama, okruženim upalnim inflitratorm. Bolest ima 2 oblika – nodularna limfocitna predominacija i klasični Hodgkinov limfom koji se dalje dijeli na nodularnu sklerozu, mješovitu celularnost, limfocitima bogat Hodgkinov limfom i limfocitnu depleciju. Svaki tip ima svoju histološku sliku. Hodgkinov limfom najčešće se dijagnosticira kod ljudi u 20-tim i 30-tim te 50-tim godinama života. Uzrok nastanka nije točno poznat, no postoje mnogi rizični čimbenici koji utječu na nastanak limfoma. U više od 40% Hodgkinova limfoma nalazi se Ebstein-Barrov virus, pa se smatra da je limfom moguća posljedica infektivne mononukleoze. Većinom zahvaća limfne čvorove na vratu, a kod bolesnika se javljaju opći, tj. B simptomi bolesti. Nalaz Hodgkinova limfoma postavlja se nakon krvnih pretraga i temeljem patohistološke analize biopsije limfnoga čvora. Iako postoje razne vrste liječenja, najčešći oblik je kemoterapija. Ebstein-Barrov virus osim infektivne mononukleoze uzrokuje još neke bolesti, kao što su limfoproliferativne bolesti, Burkittov limfom, nazofaringealni karcinom i leukoplakija vlasastih stanica. Njegova dijagnostika je izravna i neizravna, odnosno rabe se detekcija i izolacija virusa te indirektna imunofluorescencija na nazočnost specifičnih antitijela. Tijekom svog životnog ciklusa, može prelaziti iz latentne u litičku fazu i obrnutno, no u zaraženim stanicama obitava u latentnoj fazi pri čemu dolazi do ekpresije raznih gena. Onkogene prolazimo u Reed-Sternbergovim stanicama.