Parkinsonova bolest je složeno i progresivno neurološko stanje koje može uzrokovati širok raspon motoričkih i nemotoričkih simptoma. Bolest utječe na sposobnost mozga da kontrolira kretanje. Najistaknutiji motorički simptomi su tremor koji je prisutan čak i kada je bolesnik u mirovanju; krutost; bradikinezija; posturalna nestabilnost; i promijenjeni obrasci hoda, koji mogu uključivati zamrzavanje hoda. Čak i u ranim stadijima bolesti, pacijenti koji boluju od Parkinsonove bolesti imaju veći rizik od pada od drugih. Ovaj povećani rizik od pada može imati širok raspon posljedica, od kojih neke uključuju slomljene kosti, prijem u bolnicu, pa čak i smrt. Funkcionalno poboljšanje motoričkih funkcija pacijenata primarni je fokus rada fizioterapeuta tijekom rehabilitacijskog procesa, što je značajan dio uloge koju imaju fizioterapeuti. Fizioterapeut je neophodan za vraćanje i/ili održavanje opće pokretljivosti, kao i za poboljšanje ili održavanje raspona pokreta, snage, trofizma mišića, ravnoteže, koordinacije i izdržljivosti. Također, bitna uloga fizioterapeuta je upravo ona koja održava te ukoliko to pacijentovo stanje omogućuje unaprjeđuje određenu razinu kvalitete života kod pacijenta. Kvaliteta života vrlo je subjektivan pojam te ju čini niz objektivnih komponenti od kojih je svakodnevni život sastavljen. Zbog ranije spomenuti subjektivnosti, izazov predstavlja njeno objektivno mjerenje i vrednovanje.