Sažetak | Karcinom prostate je vrlo važan javnozdravstveni problem s visokom
prevalencijom u razvijenim zemljama no malom stopom mortaliteta. U Hrvatskoj je
posljednih godina porasla incidencija kao i mortalitet. Rizični čimbenici za razvoj
karcinoma prostate uključuju dob, učestale infekcije mokraćnog sustava i spolno
prenosive bolesti, pušenje, povećanu razinu testosterona u krvi te genetika.
Adenokarcinomi čine više od 95% karcinoma. Rijetko se javljaju sarkomi i limfomi.
Karcinom prostate je u ranoj fazi asimptomatski, a u kasnijoj fazi bolesti se javljaju
učestalo mokrenje, nokturija, hematurija, disurija, te problemi sa spolnom funkcijom.
Bolest se dijagnosticira digitorektalnim pregledom i vrijednostima prostata specifičnog
antigena. U dijagnostici veliki značaj ima biopsija prostate. Stupanj adenokarcinoma
prostate se određuje Gleason rezultatom, a za određivanje stadija bolesti se
primjenjuje TNM sustav klasifikacije. Liječenje ovisi o stadiju karcinoma a uključuje
zračenje, kemoterapiju i operativni zahvat. Izbor liječenja lokaliziranog karcinoma
prostate je radikalna prostatektomija kojom se odstranjuju prostate i seminalne
vezikule sa ili bez limfadenektomije. Nakon radikalne prostatektomije se razvijaju
brojne komplikacije uključujući krvarenje, dehiscijenciju anastomoze, infekciju rane,
erektilnu disfunkciju, inkontinenciju urina te plućnu emboliju. Zdravstvena njega
bolesnika se dijeli na preoperativnu, intraoperativnu i postoperativnu. U
preoperativnom razdoblju su vrlo važne edukacija i fizička priprema za operativni
zahvat. Sestrinske intervencije su tijekom intraoperativnog razdoblja usmjerene na
sigurnost bolesnika tijekom operativnog zahvata. Medicinska sestra u postoperativnom
razdoblju ima najveću ulogu u liječenju boli i kontinuiranom praćenju bolesnikovog
stanja, a samim time i pravodobnom uočavanju i liječenju postoperativnih komplikacija.
Kod bolesnika je narušena kvaliteta života zbog razvoja erektilne disfunkcije i
inkontinencije urina, stoga je zdravstvena njega usmjerena na pružanje psihološke
podrške, edukaciju i strategije suočavanja s novonastalom situacijom, čime se želi
postići optimalno funkcioniranje bolesnika. |