U ovom radu govorit će se o ulogama medicinskih sestara/ tehničara u operacijskoj sali. Govorit će se o povijesti medicinskih sestara u operacijskoj sali te kako je Henry Jacob Bigelow postao začetnik obrazovanja medicinskih sestara u operacijskim salama. Organizacija rada u operacijskoj sali podijeljena je na tri djela, a to su: perioperativna zdravstvena njega, intraoperativna skrb i postoperativna zdravstvena njega. Sastoji se od tri zone: sterilna, čista i zaštitna. Centar operacijske jedinice čini operacijska dvorana koja mora biti uređena i namještena po točno određenim uvjetima. Za održavanje aseptičkih uvjeta medicinska sestra služi se osnovnim metodama sterilizacijom i dezinfekcijom. Vodenom parom pod tlakom, plinom i suhom toplinom odvija se proces sterilizacije. U ovom radu govorit će se i o kontroli sterilizacije i ispitivanju sterilnosti. Iako sličnog naziva nemaju i isto značenje. Prije samog ulaska u salu svi zdravstveni djelatnici obavezno moraju kirurški prati ruke sa tekućim sapunom ili losionom i vodom. Operacijska sestra „oprana“ ima ulogu pripremiti instrumente, dodavati instrumente kirurgu operateru i brinuti se za sterilnost operacijskog polja. Za funkcionalnost, dodavanje nesterilnog materijala, brojanje igala i materijala brine se „slobodna“ operacijska sestra. Medicinske sestre važnu ulogu imaju u postavljanju bolesnika u određeni položaj. Najčešće je to ležeći na leđima, no koriste se i položaji na trbuhu, bočni i sjedeći. Prema namjeni instrumenti se dijele na instrumente za prihvaćanje, rezanje, spajanje ili odvajanje tkiva. Pincete i hvataljke važni su instrumenti prilikom stezanja tkiva, a šivanje tkiva izvodi se iglodržačem i kirurške igle. Kada je riječ o apsorpciji postoje apsorbirajući i neapsorbirajući konci. Tehnika instrumentiranja se odnosi na sve zadaće medicinskih sestara u operacijskoj sali ali i o načinu davanja instrumenata kirurgu. Govorit će se o komunikaciji i njezinoj važnosti u radu u operacijskoj sali.