Rizik za pad je stanje kada je kod osobe povećan rizik za pad i nastanak tjelesnih ozljeda. Jedan je od najčešćih neželjenih događaja u bolnici kao i najčešći uzrok ozlijede u bolnici. Broj padova u svijetu iz dana u dan raste, te se pad nalazi visoko na ljestvici smrti od ozljeda. Rizik za pad raste sa dobi, stoga je pad vrlo česti razlog hospitalizacije osoba starijih od 65.godina. Zbog velike stope smrtnosti od pada, brojni zavodi za javno zdravstvo krenuli su s programima prevencije padova uvodeći razne smjernice koje se baziraju na tjelesnoj aktivnosti i adekvatnom prostoru starijih osoba. Posljedice padova u starijoj dobi mogu dovesti do komplikacija, a dolazi i do invaliditeta, zbog čega dolazi do velikih troškova liječenja i smještaja u domove za starije i nemoćne. Zbog straha od pada starije osobe prestaju se kretati, te liježu u postelje ponovno oviseći o drugima. Starije osobe ne vole priznati padove jer vjeruju da su to posljedice starenja, stoga osjećaju sram ali i nelagodu jer ne žele da ih se percipira kao nemoćne. Prijemom pacijenta u zdravstvenu ustanovu medicinska sestra uzimanjem anamneze procjenjuje pacijenta postoji li kod tog pacijenta rizik za pad. kako bi procjena rizika za pad bila pravilna koriste se skale za procjenu pada. U Hrvatskoj se najviše koriste Morseova i Heindrichova skala za procjenu pada. Idealna skala mora biti jednostavna precizna, brza i primjenjiva. Rizik za pad najveći je prvog tjedna boravka pacijenta u ustanovi, a događa se u bolesničkoj sobi, kupaonici, hodniku. Bolnice su za pacijente nepoznata i opasna okolina stoga je neophodna opetovana procjena rizika. Prikupljanjem podataka o pacijentu, planiranjem intervencija, njihovom provedbom i evaluacijom provodimo proces zdravstvene njege. On nam pomaže individualizacijom njege svakog pacijenta, odnosno pomaže u prevenciji neželjenog događaja, a opet zadovoljavanju pacijentovih potreba. Cilj prevencije pada je smanjiti čimbenike kako do pada ne bi došlo. Medicinska sestra ima ključnu ulogu u osiguravanju sigurne okoline, ali i edukacije pacijenta i njegove obitelji.