Anksioznost definiramo kao osjećaj napetosti i nelagode, velikog stresa, zabrinutosti i panike, lošeg predosjećaja te straha. Uzrok anksioznih poremećaja je uglavnom u psihološkim čimbenicima, ali također postoje i dokazi o genetskom utjecaju te neurofiziološkoj podlozi. Sva naša emocionalna iskustva koje imamo do sada, naša slika o sebi, načini s kojima se branimo od neugode, čine nas podložnima za razvoj nekog anksioznog poremećaj. Imamo i neurotičnu anksioznost koja je slična strahu, a javlja se kada nema vidljive opasnosti, nego kroz opću zabrinutost osoba dobije predosjećaj kao da je u opasnosti. Kada govorimo o anksioznosti, svaka osoba je ponekad osjeti no to nužno ne znači da osoba ima anksiozni poremećaj. Kada je anksioznost konstantno prisutno, a proizlazi iz očekivanja prijetećeg događaja i kada počne remetiti svakodnevno funkcioniranje potrebno je potražiti stručnu pomoć. U slučaju izbjegavanja liječenja, dolazi do mnogobrojnih promjena u živčanim stanicama i njihovoj funkciji gdje uglavnom i dolazi do razvoja nekih drugih psihičkih poremećaja. Gotovo ne postoji psihički poremećaj u kojoj anksioznost ne predstavlja dio kliničke slike. Anksioznost tijelo dovodi u stanje stresa, a simptomi se mogu grupirati u kognitivne, emocionalne, bihevioralne i tjelesne. Simptomi su raznovrsni i mnogobrojni, a njihova pojavnost, broj, intenzitet, trajanje i učestalost se razlikuju od osobe do osobe. Bitna je uloga medicinske sestre da uoči simptome na vrijeme kako bi što prije mogla pružiti pacijentu podršku i razgovor te diskutirala liječenje u dogovoru s liječnikom. Kod jako izraženih simptoma koje u značajnoj mjeri narušavaju kvalitetu života, prioritet se daje psihofarmakoterapiji. Najučinkovitije se pokazalo kada se koristi psihofarmakoterapija u kombinaciji s nekom od psihoterapijskih tehnika. Cilj ovog rada je prikazati sestrinske intervencije kod oboljelih od anksioznih poremećaja, razne anksiozne poremećaje te opisati njihove mnogobrojne simptome. Tu uključujemo intervencije s kojima sestra pokušava oboljelima olakšati njihove svakodnevne aktivnosti i tijek razmišljanja kako bi došlo do kvalitetnijeg života te uspostaviti odnos povjerenja.