Artroza je kronična, postupno progresivna, degenerativna bolest zglobova i najčešći poremećaj mišićno-koštanog sustava. Dolazi od grčke riječi ARTH-zglob i OSE, OSSIS-bolest, bolesno stanje. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi, ali zbog promjene načina života sve češće se javljaju artrotične promjene na zglobovima i kod mlađih osoba. Bolest prvenstveno zahvaća zglobnu hrskavicu, a kasnije i ostale zglobne strukture zgloba kuka. Mnogobrojni su čimbenici nastanka artroze kuka kao što su starija životna dob, prirođena razvojna anomalija, prekomjerna tjelesna težina, traumatska oštećenja i upale. Glavni simptomi artroze su bol i gubitak funkcije zahvaćenog zgloba. Dijagnoza artroze postavlja se na temelju anamneze, fizikalnog pregleda, laboratorijskih testova, rendgenskim snimkama i magnetskom rezonancijom kukova. Nakon postavljene dijagnoze artroze, kronični tijek bolesti bez liječenja nezaustavno napreduje, a posljedica toga je potpuni nestanak hrskavičnog sloja, deformacije kosti i promjene na sluznici kojom je obložen zglob. Ti procesi su povezani sa vidnom deformacijom zgloba, jakim bolovima i sve manjom pokretljivosti zgloba, pa do potpunog ukočenja. Liječenje artroze kuka je konzervativno i operativno. Fizikalne procedure kod dijagnoze artroze kuka imaju za cilj smanjenje boli i spazma, ubrzanje cijeljenja tkiva i poboljšanje lokalne cirkulacije, a procedure koje koristimo u liječenju su elektroterapija (interferentne i dijadinamske struje), termoterapija, magnetoterapija, terapija laserom i terapijskim ultrazvukom. Terapijske vježbe i hidroterapija imaju za cilj sprječavanje nastanka kontraktura, povećanje opsega pokreta, jačanje mišića i bolju koordinaciju i ravnotežu. Prevencija i edukacija bolesnika imaju značajno mjesto u fizioterapiji i liječenju artroze kuka zbog što veće samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života. Fizioterapija ima značajnu ulogu u prijeoperativnoj i postoperativnoj rehabilitaciji.