Sažetak | Kardiogeni šok, također poznat i kao srčani šok, nastaje kada srčani mišić više ne može izvršavati funkciju isporuke krvi, kisika i hranjivih tvari do mozga i vitalnih organa. Stoga, kardiogeni šok predstavlja hitno stanje opasno po život. Kao i bilo koji drugi šok, može se liječiti ukoliko se pravovremeno dijagnosticira, stoga je važno poznati znakove i simptome koje njemu prethode. Ako krv bogata kisikom ne dostigne do mozga i drugih vitalnih organa, krvni tlak počinje padati, a puls se usporava. Bolesnik se prvotno može prezentirati ne specifičnim simptomima kao što su zbunjenost, a na posljetku nastupaju simptomi hipoperfuzije poput znojenja, ubrzanog disanja, hladnih okrajina, poremećajem stanja svijesti Najčešći uzrok kardiogenog šoka je srčani udar. Ostali zdravstveni problemi koji mogu dovesti do kardiogenog šoka uključuju zatajenje srca, koje se događa onda kada srce ne može isporučiti dovoljnu količinu krvi koja bi zadovoljila osnovne tjelesne potrebe. Među rjeđim uzrocima su i; ozljede prsnog koša, i plućne tromboembolije. Ako se ne liječi odmah, kardiogeni šok može dovesti do smrti. Još jedna ozbiljna komplikacija je oštećenje jetre, bubrega ili drugih organa zbog nedostatka kisika, što može biti trajno. Budući da se kardiogeni šok obično javlja kod ljudi koji imaju težak srčani udar, važno je najprije znati znakove i simptome srčanog udara. U uvjetima kardiogenog šoka, klasični simptomi i znakovi akutnog kardiogenog šoka kombinirani su s promijenjenim mentalnim statusom, hipotenzijom, aritmijom, smanjenim pulsom, dispnejom, perifernim edemom, jugularnom venskom distencijom i ortopnejom. Liječenje je usredotočeno na održavanje protoka krvi i zaštite vitalnih organa od ireverzibilnog oštećenja. Neki bolesnici mogu zahtijevati napredne metode liječenja, poput transplantacije srca ili implantacije uređaja namijenjenih održavanju perfuzije. Ukoliko se ne liječi dovoljno brzo, kardiogeni šok može dovesti do zatajenja organa, ozljede mozga i smrti. Od iznimne je važnosti poznavati znakove kardiogenog šoka te ostati smiren kako bi zbrinjavanje bolesnika bilo brzo i učinkovito. Medicinska sestra treba pratiti bolesnika kako bi na vrijeme prepoznala znakove poput oligurije, poremećaja zgrušavanja krvi, hipoksije, gubitka pulsa, bolova u trbuhu i moždanog udara. Dodatno bliska komunikacija unutar interdisciplinarnog tima je ključna za postizanje boljih rezultata liječenja. Medicinske sestre, koje kontinuirano prate bolesnika s kardiogenim šokom, u najboljem su položaju da osiguraju optimizirane i pozitivne rezultate za bolesnikovo stanje. To ne zahtijeva samo točnu procjenu i vještine upravljanja, već i njihovu integraciju s dobrim razumijevanjem temeljne fiziologije povezane s šokom i njegove različite etiologije. |