Samim rođenjem djeteta s invaliditetom roditelji prolaze kroz određene faze emocionalnih reakcija. Invaliditet je fizički ili mentalni nedostatak koji ograničava osobu u jednoj ili više životnih aktivnosti. Invaliditet uzrokuje probleme sa pokretiljivosti, komunikacijom, usvajanjem, učenjem, brige o sebi, društvenosti itd. Mnoga djeca sa invaliditetom susreću se s raznim oblicima diskriminacije i isključenosti. U svijetu se rađa oko 10% djece s invaliditetom u razvoju. Roditelji djece s invaliditetom suočavaju se s mnogobrojnim problemima koje su vezane uz invaliditet djeteta te se to vrlo često odražava na psihološko stanje obitelji. Roditelji zbog iscrpljenosti dosta često i sami oboljevaju fizički i mentalno. Liječenje dijeteta s invaliditetom zahtjeva veći kućni budžet a naknade za brigu djeteta s invaliditetom su nedovoljne kako bi se novčano pitanje riješilo. Nadalje od novčanih, socijalnih problema, pojavljaju se problemi prihvaćanja djeteta u društvu. Psihološkoj pomoći često se ne pridodaje značaj. Djeci se mora razvijeti društvena svijest kako bi bili prihvaćeni. Samim upisom dijeteta u školu počinju novi problemi, jer se dijete kao takvo vrlo teško uključuje u redoviti program. U samoj školi dolazi do podcjenjivanja djeteta i njegovih mogućnosti. Socijalna prava na pomoć i brigu oko djeteta s invaliditetom teško je ostvariti ili je bude ukinuta nakon revizije. Unatoč tome što su ponuđeni brojni oblici pomoći, u praksi je to često ne ostvarivo.