Sažetak | Adenoidne vegetacije, faringelana tonzila ili treći krajnik (lat. tonsilla pharyngea) označavaju nakupinu limfnog tkiva koja se nalazi u ždrijelu. Smještene su tako da se svojim rastom nalaze na stražnjem zidu nosnoga hodnika i nosne šupljine. Dio su Waldeyerevog limfnog prstena u koji se osim faringelanih tonzila ubrajaju i dvije tubarne tonzile, dvije nepčane tonzile te jezična tonzila. Osnovna uloga adenoida je kao i ostatka limfnog tkiva, zaštita organizma od utjecaja vanjskih patogena.
Treći krajnik se zajedno s ostatkom limfatičnog prstena razvija prije rođenja, postepeno se uvećava tijekom rasta i razvoja djeteta, a do perioda između pete i sedme godine se povlače i smanjuju. Kada govorimo o problemima koje adenoidne vegetacije uzrokuju, naročito kod djece, bitno je istaknuti uvećanje samih tonzila kao i brojne infekcije. Adenoid pretjeranim rastom može djelomično ili potpuno opstruirati prolaz kojim zrak udahnut na nos ne može proći te dolazi do infekcija sinusnih šupljina, nosa, grla te uha. Simptomi uvećanog trećeg krajnika kod djece su nazalni govor, hrkanje i poremećaji spavanja, disanje kroz usta, učestale respiratorne infekcije, OSA (opstructive sleep apnea syndrome), upale uha, slabiji sluh djeteta i dr. Karakteristično se može javiti tzv. adenoidno lice (facies adenoidea), a očituje se uskim licem, kratkom gornjom usnom zbog zbijene maksilarne čeljusti što za posljedicu ima poremećaj rasta gornjih sjekutića i lagano otvorena usta.
Nakon što dijete obavi klasičan pregled, ali i endoskopski pregled u ambulanti otorinolaringologije te pregled pedijatra i dijagnoza se potvrdi, može se pristupiti rješavanju problema. Ako nema dovoljno dobrog odgovora na konzervativno liječenje antibioticima i otklanjanjem simptoma u obzir dolazi i adenoidektomija kao kirurški model rješavanja problema. Opravdana indikacija za operativni zahvat je onda kada je veća korist iste u odnosu na štetnost samog zahvata. Tijekom kirurškog postupka u općoj anesteziji treći krajnik se ukloni i počinje oporavak u trajanju prosječno dva tjedna.
Govoreći o kirurškom pristupu liječenja uvećanih tonzila vode se brojne rasprave o samoj dobi djeteta koja bi bila najprikladnija za kirurško odstranjenje te se uvažava minimalna dobna granica od 3 godine što za posljedicu ima otežanu preoperativnu pripremu, ali i otežanu postoperativnu skrb djece. Tijekom liječenja konzervativnog, ali i kirurškog važno je roditeljima pružiti podršku, obogatiti ih informacijama vezano uz model liječenja te
ih upoznati sa svim postupcima i posljedicama istog. Poseban naglasak je na djeci tako da okosnica i važnost liječenja su u korelaciji sa samom djecom i koliko je to dobro ili loše za njih. Treba uvijek uzeti u obzir osim fizičke komponente u liječenju i psihološku komponentu koja je i najbitnija stavka kod male djece što za posljedicu može imati različite negativne posljedice u konačnici.
U radu će tako biti pružen pregled razvoja i pristupa u skrbi za djecu sa adenoidnim vegetacijama. Rad je temeljen na provedenom istraživanju u Osnovnoj školi „Ivan Goran Kovačić” Slavonski Brod, te će obuhvatiti pregled djece u dobi od 7, 11 i 15 godina. U rad će biti uključen prikaz preoperativne i postoperativne njege djece te statistički podaci. |