Ovaj završni rad objašnjava postupke medicinske sestre prilikom pružanja zdravstvene njege bolesnika nakon simultanog presađivanja bubrega i gušterače, tzv. „SPKT (eng. Simultaneous Pancreas-Kidney Transplantation)“. Sa adekvatnim planiranjem zdravstvene njege, medicinski i sestrinski problemi mogu biti uočeni u ranoj fazi i tako omogućavaju trenutnu i pravilnu pomoć. Zdravstvena njega u svojoj složenosti ključna je za bolesnike koji su podvrgnuti istovremenoj transplantaciji bubrega i gušterače. Koordiniranje kompliciranim izborima liječenja i režimima skrbi zahtijeva edukaciju i podršku svih zdravstvenih radnika koji čine transplantacijski tim. Čak i uspješna transplantacija povezana je s komplikacijama u prvih 6 mjeseci. Potrebne su kontinuirane intervencije zdravstvene njege nakon transplantacije uz podršku, podučavanje i jačanje samopomoći ključni su za dobrobit bolesnika. Dijabetes je jedan od vodećih uzroka završne faze bubrežne bolesti u svijetu. Kombinirana transplantacija bubrega i gušterače sigurna je i učinkovita opcija liječenja dijabetičke nefropatije. Tijekom proteklog desetljeća, transplantacija gušterače imala je poboljšane rezultate kao rezultat poboljšanja oporavka i očuvanja presadka gušterače intenzivističkim liječenjem bolesnika, kirurškog zahvata, imunosupresivnih režima i imunološkog praćenja. SPKT je veliki operativni zahvat koji je mnogo složeniji od same transplantacije bubrega. Transplantacijski postupak traje duže (u prosjeku četiri do osam sati) i uključuje dva odvojena tima za transplantaciju: jedan tim koji priprema gušteraču za implantaciju i zasebni tim koji priprema bolesnika za transplantaciju gušterače. Nakon transplantacije gušterače implantira se bubreg. Oba organa će donirati jedan preminuli darivatelj i bit će presađeni bolesniku s inzulinsko-ovisnoj šećernoj bolesti i kroničnom bubrežnom bolešću u terminalnoj fazi. Ovaj kirurški zahvat nažalost donosi niz mogućih kirurških komplikacija, uključujući istjecanje sadržaja iz duodenalne anastomoze i tromboze žilnih anastomoza. Uspješni SPKT može dovesti do prestanka potreba za dijalizom i ovisnosti o inzulinu. Kada se gleda dugoročno, preživljenje bolesnika nakon ovakve vrste transplantacije znatno je bolja u odnosu na one liječenje dijalizom. U Hrvatskoj ovakav se tip transplantacije provodi samo u Gradu Zagrebu, u Kliničkoj bolnici „Merkur“ od 2003. godine.