Neke bolesti stare su koliko i samo čovječanstvo. Artroza je jedna od njih. Dolazi od grčke riječi ARTH-zglob i OSE-bolest, bolesno stanje. Artroza je najčešći poremećaj mišićno-koštanog sustava, a koljeno je njegova najčešća lokalizacija. Radi se o kroničnoj, postupno progresivnoj degenerativnoj bolesti zglobova koja se najčešće javlja u starijoj životnoj dobi. Međutim zbog promjene načina života već se kod mladih osoba sve više javljaju artrotične promjene na zglobovima. Bolest prvenstveno zahvaća zglobnu hrskavicu, odvijaju se promjene subhondralnog koštanog tkiva, formiranje osteofita, a povremeno dolazi do iritacije sinovijalne ovojnice što uzrokuje upalu zgloba. Postoji mnogo faktora koji uzrokuju oštećenje hrskavice. U početku je to često krivo opterećivanje koljena ili njegovo preopterećenje, genua valga/genua vara i traume koje mogu dovesti do prijevremenog propadanja hrskavice. Artroza je posljedica mehaničkih i bioloških zbivanja u zglobu koje narušavaju ravnotežu razgradnje i izgradnje zglobne hrskavice i subhondralne kosti, a zahvaća sva tkiva diatrodijalnih zglobova. Glavni simptom artroze je bol, a posljedica gubitak funkcije zahvaćenog zgloba. Dijagnoza artroze postavlja se na temelju anamneze i kliničkog pregleda, a ponekad se pregled nadopunjuje laboratorijskim testovima i konvencionalnim RTG snimkama koljena. Europska liga protiv reumatizma (EULAR) uvela je dijagnostičke kriterije za artrozu koljena, a postoje i kriteriji Američkog reumatološkog društva WONCA kriteriji. Budući da jednom započet proces bez liječenja nezaustavno napreduje, kao posljedica toga dolazi do potpunog nestanka hrskavičnog sloja i do deformacije kosti koja se nalazi ispod hrskavice kao i do promjene na sluznici kojom je obložen zglob. Ti procesi u pravilu su povezani sa vidnom deformacijom zgloba, jakim bolovima, sve manjom pokretljivosti do potpune blokade zgloba. Liječenje artroze koljena je konzervativno, operativno i medikamentno. U posljednja dva desetljeća posebno se razvilo konzervativno liječenje, odnosno fizioterapija kod osoba s dijagnozom artroze koljena. U konzervativnom liječenju najvažnije su fizioterapijske procedure kao što su terapijske vježbe za sprječavanje kontraktura, povećanje opsega pokreta i jačanje mišića quadricepsa, te hidroterapija, termoterapija i elektroterapija. Treba obratiti pažnju na prevenciju i edukaciju bolesnika. U operativnom liječenju artroze koljena koriste se palijativni artroskopski i klasični kiruški zahvati, ugradnja endoproteza i artrodeza za uznapredovale slučajeve artroze koljena rezistentne na konzervativnu terapiju. Razvitkom liječenja artroza kronični tijek bolesti može se zaustaviti ili znatno usporiti.