Maligne bolesti najčešći su uzročnici smrti i predstavljaju sve veći javnozdravstveni problem radi kompleksnog liječenja, a pojavnost je sve veća. Osim što u većini slučajeva uzrokuju smrtni ishod, oboljenje umanjuje kvalitetu života oboljelih i bližnjih. Ishod bolesti i način liječenja ovisi o trenutku postavljanja dijagnoze, lokalizaciji i proširenosti bolesti, te koja je vrsta malignosti. Od velike značajke ovisi opće stanje bolesnika i vrsta terapije koja će se primjenjivati oboljelom. Metode liječenja određuju se prema indikacijama, proširenosti bolesti i lokalizaciji. Bolesnici koji boluju od malignih bolesti mogu se liječiti kirurškim zahvatima, kemoterapijom, radioterapijom i pomoću bioterapije. Rukovanje s citostaticima vrlo je odgovoran posao te sestre koje rade na onkološkim odjelima posebno su educirane za rad sa citostaticima. Priprema citostatika odvija u posebnim prostorima s ventilacijom, u digestorima. Sve spomenute metode liječenja najčešće se koriste u kombinaciji, no mogu se koristiti i zasebno. Svaka od njih nosi i određene nuspojave odnosno neželjene efekte po stanje bolesnika. Najčešća terapija liječenja malignih bolesti je primjena citostatika odnosno kemoterapija koja ujedno izaziva i najviše nuspojava. Kemoterapeutici su kemijske tvari koje prvenstveno djeluju na maligne stanice, no radi sistemske primjene pogođene su i zdrave stanice te se javlja i povećan rizik od nastanka određenih komplikacija kao što su dehidracija uzrokovana najčešće dijarejom i povraćanjem, infekcije radi mijelosupresije, alopecija što uveliko ima značenje kod žena, sinkopa, vrtoglavica i padovi koji mogu izazvati ozljede i učinak na daljnje liječenje. Javljanjem brojnih nuspojava i komplikacije poput febrilne neutropenije, anemije, mučnine i povraćanja, dijareja, alopecija, nesanica, umor, promjene na koži i noktima, bol, fertilitet može jako narušiti kvalitetu života bolesnika te je zdravstvena njega onkoloških bolesnika uvelike značajna i važna. Uz pojavu komplikacija i nuspojava rad s oboljelima postaje zahtjevniji i kompliciraniji. Radi toga je važna uloga medicinske sestre u edukaciji bolesnika i prepoznavanju rizičnih faktora, nuspojava i komplikacija. Potrebno je omogućiti vrijeme za pacijenta radi sprečavanja nastanka nuspojava, skupa s bolesnikom planirati i provoditi plan prema željenom ishodu. Pojavom teških i jakih nuspojava liječenje se odgađa ili zaustavlja što omogućuje bolesti da napreduje te se život bolesnika skraćuje. U ostvarivanju dobre zdravstvene njege važno je planirati i provoditi sestrinske intervencije sukladno postavljenim sestrinskim dijagnozama te ostvariti zadani i željeni cilj.