Parkinsonova bolest drugi je najčešći neurodegenerativni poremećaj nakon Alzheimerove bolesti , a nastaje kao posljedica propadanja neurona substantie nigre unutar srednjeg mozga. Bolest se najčešće pojavljuje oko 60-e godine života,a dio populacije koji najčešće obolijeva stariji je od 65 godina. Uzrok bolesti je nepoznat s obzirom da postoji puno čimbenika koji mogu utjecati na pojavu bolesti kao što su obiteljska anamneza, okolišni čimbenici, rasa, dob i dr. Smatra se da kombinacija svih navedenih čimbenika može utjecati na pojavu bolesti. Najčešći motorički simptomi koji karakteriziraju ovu bolest su tremor u mirovanju, bradikinezija, ukočenost i gubitak posturalnih refleksa, a neki od klasičnih simptoma koji upućuju na bolest su i savijeno držanje te smrzavanje pokreta. Osobe s PB imaju otpor tijekom izvođenja pokreta, hodaju sitnim i isprekidanim koracima s tijelom nagnutim prema naprijed, pokreti su im usporeni i nekoordinirani, lice im je bez mimike i izgleda poput maske, a imaju problema i sa gutanjem. Dijagnoza se postavlja na osnovi neurološkog pregleda, a pozitivan nalaz je prisutnost motoričkih simptoma. Nakon postavljanja dijagnoze kreće se s fizioterapijskom procjenom koja sadrži subjektivni i objektivni pregled, a pomoću nje se prikupljaju podaci o pacijentu, njegovom zdravstvenom stanju, simptomima koje ima te kako oni utječu na njegovo sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Nakon iscrpne procjene započinje se s fizioterapijskom intervencijom kojom se izravno djeluje na simptome bolesti raznim oblicima terapijskih vježbi i komplementarnih metoda. S obzirom na stanje i mogućnosti pacijenta primjenjuju se razni oblici fizioterapijske intervencije, a neki od njih su vježbe disanja, snage i izdržljivosti. Od komplementarnih metoda najveći učinkovitost u liječenju oboljelih pokazale su akupunktura, telerehabilitacija, joga, terapija plesom, muzikoterapija.