Upalni proces koji zahvaća moždani parenhim nazivamo encefalitis. Kod većine oboljelih od encefalitisa upala, uz parenhim, zahvaća moždane ovojnice, te tada govorimo o meningoencefalitisu. Prema etiologiji dijelimo ih na infektivne (primarne) i postinfektivne, u koje se ubrajaju postvakcinalni i autoimuni (paraneoplastični i ne-paraneoplastični) encefalitisi. Najčešći uzročnici infektivnih encefalitisa su virusi; no iako je poznato 100-tinjak uzročnika akutnog encefalitisa, kod više od 60% slučajeva etiologija nije jednoznačno određena. Obzirom encefalitis dovodi do poremećaja moždane funkcije, simptomi uključuju znakove od strane središnjeg živčanog sustava (glavobolja, poremećaj pamćenja i spavanja, promjene u ponašanju, epileptičke napadaje, poremećaje svijesti), te osim farmakološkog terapijskog pristupa, kod ove bolesti treba sagledati cijeli organizam (holistički pristup). U okviru brige za pacijenta s encefalitisom medicinska sestra svojim znanjem i kompetencijama može pridonijeti procesu liječenja i unaprijediti kvalitetu pružene zdravstvene skrbi, kao i postaviti uvjete za povećanje kvalitete života oboljelog. Intervencije medicinske sestre u skrbi bolesnika s encefalitisom su usmjerene na procjenu i praćenje, te pomoć u ostvarenju učinkovitog liječenja. Cilj ovoga rada je na jednome mjestu obuhvatiti i prikazati okvir kliničke slike i liječenja oboljelih od encefalitisa s najčešćim sestrinskim dijagnozama i intervencijama, te način uključivanja medicinske sestre u poticanje pacijenta na pozitivne stavove o sebi, okolini i ishodima liječenja.