Ozljeda prednjeg križnog ligamenta najčešće se javlja kod mladih i aktivnih osoba. Može imati dugoročne negativne fizičke i psihičke učinke. Prema proučenoj literaturi postoje tri mogućnosti liječenja koje podrazumijevaju rehabilitaciju kao liječenje prve linije, prijeoperativna rehabilitacija nakon koje slijedi rekonstrukcija te postoperativna rehabilitacija. Kako bi što objektivnije i preciznije primijenili rehabilitacijske postupke koristimo se standardiziranim mjerama procjene ishoda fizioterapijske intervencije. Optimalno planirana i izvedena rehabilitacija izuzetno je važna za povoljan ishod kirurškog liječenja nakon rekonstrukcije. Prvotni cilj je smanjiti bol i oteklinu. Fokus je na vračanju punog opsega pokreta koljena, balansa, jačanje okolne muskulature te povratak normalnog obrasca hoda. Za vrijeme fizioterapijskog procesa ispitanik se upoznaje sa kratkoročnim i dugoročnim ciljevima rehabilitacijskog procesa koji se razlikuju po terapijskim fazam. Nakon kvalitetno provedenog rehabilitacijskog procesa, konačni cilj je povratak svakodnevnim aktivnostima i sportu. Procjena ishoda fizioterapijske metode je praćenje promjene stanja pacijenta kroz odeđeni vremenski period, te utjecaja fizioterapijske intervencije na tu promjenu. Osnovni instrumenti koji se koriste u svrhu mjerenja ishoda su manualni testovi te mjerni instrumenti kao što su KOOS i IKDC upitnici, koje ispunjava ispitanik. Rezultate testova interpretira fizioterapeut, a na temelju njih donosi zaključke o utjecaju fizioterapije, te po potrebi modificira fizioterapijsku intervenciju kao bi ona bila optimalna i prilagođena. Proces selekcije mjera ishoda počinje prepoznavanjem zdravstvenog stanja ispitanika u kontekstu etiologije i patofiziologije. Također u obzir se moraju uzeti i ciljevi ispitanika te procijeniti koje je mjere ishoda moguće primjeniti na pojedinog ispitanika. Najčešće korištene mjere poglavito se odnose na opću populaciju, ali ti testovi neće nužno odgovarati sportašu ili umjetniku koji se moraju vratiti svakidašnjim treninzima ili slikanju. U navedenim slučajevima fizioterapeut se mora prilagoditi ispitaniku sa višim ciljevima i koristiti mjere ishoda prikladne njemu. Procjena ishoda podrazumijeva promjenu iz jednog trenutka u vremenu do drugog trenutka, odnosno prati kronologiju rehabilitacije. Svaka mjera ishoda mora biti pouzdana, valjana i mora prikazivati pravu promjenu statusa pacijenta. Rezultati dobiveni mjerenjima potrebno je analizirati i temeljem njih donijeti valjene zaključke o učincima intervencije. Potreba za procjenom ishoda temelji se na ubrzanom rastu zdravstvenog sustava i racionalizaciji troškova.