Dojka je simetrična mliječna žlijezda u kojoj se razvijaju brojni patološki procesi, a najčešći su maligni karcinomi. Invazivni duktalni karcinom je najzastupljeniji karcinom dojke koji ima poprilično lošu prognozu posebno u naprednom stadiju. Drugi najučestaliji karcinom je duktalni karcinom in situ koji se u većini slučajeva otkriva slučajno preventivnom mamografijom. Vrlo je važno pravovremeno otkriti leziju kako bi se što prije provela terapija i uspješnije izliječila bolest. Kao primarna metoda dijagnostike tumora dojke bira se mamografija. Mamograf je poseban rendgenski uređaj konstruiran specifično za pregled dojke koji emitira vrlo niske doze zračenja. Za razliku od standardne mamografije koja pruža prikaz dojke iz dvije projekcije, uređaj za tomosintezu je unaprijeđen za 3D prikaz iz različitih kutova. Ukoliko je na mamogramu pronađena suspektna tvorba, a ne može se lokalizirati na ultrazvuku, primjenjuje se stereotaksijska biopsija dojke. Na mamografiji se također može primjenjivati i jodno kontrastno sredstvo kako bi se proučila neovaskularizacija dojke pa se takva pretraga naziva kontrastna mamografija. Ukoliko je pronađena sumnjiva tvorba, nakon mamografije najčešće slijedi pregled ultrazvukom. Elastografija kao jedna od modifikacija ultrazvuka svojim softverskim programom prepoznaje dobroćudne od zloćudnih tvorbi, a biopsija pod kontrolom ultrazvuka otkriva patohistologiju lezije. Magnetna rezonanca se redoslijedom uglavnom preporuča posljednja zbog visoke cijene, dugog trajanja i mogućih kontraindikacija, ali isto tako je i vrlo važna pri procjeni proširenosti karcinoma. Modifikacija MR-a je spektroskopija koja ima mogućnost prikazati metabolite tCho koji ukazuju na zloćudnost. Svim nabrojanim standardnim, a i modificiranim metodama radiološki tehnolog mora znati rukovati i time maksimalno olakšati dijagnostiku liječniku.