Starenje obuhvaća progresivne fiziološke promjene u organizmu koje posljedično rezultiraju opadanjem bioloških funkcija i sposobnosti organizma na adaptacije koje su potrebne u svakodnevnom životu. Svaka peta starija osoba ima dovoljnu količinu tjelesne aktivnosti što znači da 85% muškaraca i 75% žena starijih od 65 godina nije tjelesno aktivno. Rezultati mnogih istraživanja pokazuju kako redovita tjelovježba poboljšava cjelokupnu kvalitetu života jer su uočene pozitivne korelacije s fizičkom, emocionalnom i socijalnom kvalitetom života. Također, tjelesna aktivnost smanjuje stopu smrtnosti jer se pokazalo da sedentarna osoba ima skoro 50 puta veći rizik za umiranje u usporedbi s osobom koja vježba 5 puta tjedno, a taj podatak podupire činjenica da je tjelesni inaktivitet 4. faktor rizika za preuranjenu smrt ili kronično tjelesno oboljenje. U ovom radu predstavljeni su teoretski okviri starenja, benefiti tjelesne aktivnosti kod starije populacije, ali i posljedice inaktiviteta te su predstavljene bazične fizioterapijske intervencije i instrumenti procjene.