Gležanj, kao složen zglob preko kojeg se sva težina tijela prenosi na stopalo, ima važnu ulogu u normalnom kretanju čovjeka, te je zbog svoje uloge podložan ozljedama jer se nalazi pod konstantnim opterećenjem. U ovom radu je opisana distorzija tj. uganuće gležnja kao najčešća ortopedska ozljeda nožnog zgloba s osobito velikom učestalosti u sportu. Cilj rada je prikazati mehanizme nastanka ozljede i njezinu klasifikaciju s kliničkom slikom. Kod gležanj postoji prirodna tendencija prema inverziji zbog svojih biomehaničkih i anatomskih karakteristika stoga je inverzijsko uganuće najzastupljenije među vrstama distorzije, a najčešće ga prati ozljeda talofibularnog ligamenta kao posljedica ozljede lateralnog ligamentnog kompleksa. Kod everzijskog uganuća najčešće je ozlijeđen deltoidni ligament, dok se sindezmoza oštećuje kod visoke distorzije gležnja. Poseban naglasak stavljen je na samo dijagnosticiranje pomoću funkcionalnih testova gdje važnu ulogu imaju Ottawa smjernice pomoću kojih se utvrđuje postoji li prijelom te samim time postoji li potreba radiološkog pregleda, a specifičnim funkcionalnim testovima, upitnicima te drugim objektivnim metodama procjenjuje se funkcionalnost zgloba dobivajući uvid u stupanj ozljede i ograničenja koje taj stupanj nosi sa sobom. Distorzija je klasificirana u tri stupnja od kojih je najblaži prvi stupanj s istegnućem ligamenta, djelomičnu rupturu predstavlja drugi, a potpunu rupturu treći stupanj kod kojeg je potrebno rekonstruirati ligamente ili ako postoji prijelom samim time je potrebno operativno liječenje. Nakon kvalitetne dijagnostike i dobivenih rezultata slijedi sama fizioterapijska intervencija i postavljanje njenog plana koji se mora preklapati s fazama biološkog cijeljenja tkiva. U radu su istaknute metode u intervenciji koje su ključne za što kvalitetniju rehabilitaciju koja će pacijentu omogućiti što brži povratak svojim svakodnevnim aktivnostima, kao i povratak sportskim treninzima i natjecanjima. U intervenciju je uključen PRICE tretman, primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova, korištenje bandaža, steznika, kinesio traka, primjena tehnike manualne terapije, terapijske vježbe opsega pokreta, istezanja i snage. Istaknuta je važnost prevencije i njeni načini kako spriječiti ponovno ozljeđivanje gležnja, a edukacijom i osvješćivanjem pacijenta o rizičnim faktorima i značaju prevencije može se znatno smanjiti nastanak ponavljajućih ozljeda. Redovito izvođenje proprioceptivnih vježbi pokazalo se kao najboljim oblikom prevencije ponavljajućih uganuća.