Postupak liječenja hemodijalizom osim objektivnih organskih poteškoća uzrokuje i veće ili manje promjene u psihološkom statusu i osobnosti bolesnika na hemodijalizi. Te su promjene rezultat kontinuirane stresne situacije, onome čemu su bolesnici izloženi tri puta tjedno, kao i brojnim promjenama s kojima se suočavaju na osobnoj, socijalnoj i profesionalnoj razini kao što su potreba za promjenom životnih navika, ovisnost dijaliznog postupka i medicinskog osoblja, gubitak posla i socijalnog položaja, smanjeni financijski status, režim prehrane, seksualna disfunkcija, problemi povezani s dijalizom, anksioznost u vezi sa smrtnošću. Međutim, psihološki odgovor oboljelih na hemodijalizi uglavnom će ovisiti o njihovoj premorbidnoj osobnosti, opsegu potpore obitelji i eventualnoj pridruženom bolesti. Depresija je najčešća i vjerojatno najvažnija psihopatološka komplikacija bolesnika na hemodijalizi. Depresija smanjuje kvalitetu života i može preći u samoubojstvo ili prekid hemodijalize ako ju se ne prepozna ili ne liječi. Uloga i zadaća medicinske sestre je upravo u pravodobnom prepoznavanju psiholoških promjena kod bolesnika na hemodijalizi kako bi individualnim planom zdravstvene njege omogućila što bolju skrb i osigurala kvalitetniju razinu života bolesnika.