Neuromotorne teškoće nastaju kao posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava koje može nastati u prenatalnom, perinatalnom ili postnatalnom razdoblju, a manifestiraju se smanjenjem grube motoričke snage, smanjenom pokretljivošću ekstremiteta, nepravilnim mišićnim tonusom i smanjenom funkcionalnom aktivnošću. Robotska neurorehabilitacija zasniva se na tehnologiji koja unapređuje i kvantificira oporavak te poboljšava kvalitetu života i samostalnost. Robotski uređaji za neurorehablitaciju se dijele na egzoskeletne robotske uređaje koji sustavom opruga pružaju potporu cijelom udu i end- effector robotske uređaje koji aktiviraju krajnji dio uda. Imaju mogućnost bilježenja i automatskog pohranjivanja biomehaničkih metričkih podataka tijekom terapije poput pokreta u zglobovima, opsega pokreta, sile koja se generira , kao i kvalitete pokreta u pogledu preciznosti i glatkoće putanje pokreta, ali neizostavna je uloga fizioterapeuta koji radi procjenu mišićnog tonusa, grube i fine motorike, obrazaca stabilnosti i mobilnosti, poremećaja senzorike itd. Rehabilitacijska intervencija pomoću robotskih uređaja temelji se na fenomenu motoričkog učenja te omogućuje povećanje opsega vježbanja i broja ponavljanja te implementaciju kognitivnog angažmana, koji su se pokazali kao ključnim čimbenicima za uspješnost (re)habilitacije. Kombinacijom robotiziranih zadataka s okruženjima virtualne stvarnosti pruža se obogaćeno iskustvo koje rezultira većim fokusom i pažnjom te pruža zabavu i izazov. Skupa robotska tehnologija, primjena u posebnom okruženju i mali broj višegodišnjih istraživanja o primjeni robotske neurorehabilitacije na dječjoj populaciji, zahtjeva daljnja istraživanja kako bi se uvidjeli dugoročni učinci i indikacije za primjenu robotskih uređaja. Cilj ovog rada je prikazati fizioterapijski proces i učinkovitosti primjene robotske neurorehabilitacije u fizioterapiji djece s neuromotornim teškoćama kroz dostupna relevantna istraživanja.