Zadaća ovog rada je prikazati bioetičke izazove u sestrinskoj ginekološkoj praksi. Stoga smo najprije krenuli od etike općenito da bismo preko nje došli do medicinske etike i bioetike, ali smo i te pojmove, koji se međusobno isprepliću, razgraničili jedan od drugoga. Potom smo prikazali razvojni put bioetike, njezina temeljna načela kao i “sukob načela” te smo iznijeli mišljenja nekih eminentnih etičara koja se odnose na razrješavanje moralnog sukoba koji je u temelju moralne dileme. Iznijeli smo koncept i viziju integrativne bioetike. Naposlijetku smo, dotičući se sestrinske etike, pokazali kako su etika vrline, etika situacije i etika skrbi sadržane u temeljima sestrinske etike i profesije, a što se vidi i u Etičkom sestrinskom kodeksu čija smo načela i vrijednosti spomenuli. Dotakli smo se komunikacije kao medija bioetičkog promišljanja i njezine neizmjerne važnosti, ali i empatije i suosjećanja, jer uzalud nam sve naše znanje ako ljubavi nemamo (usp. 1 Kor,13,1), te smo pokušali dati smjernice za bioetičko promišljanje i djelovanje i tako došli do jedne nove, po našem mišljenju jasnije i primjerenije maksime: Čini ono, zbog čega jednog dana nećeš žaliti. Na kraju, s obzirom na narav sestrinske profesije i činjenicu da su sestre uz svoje pacijente u njihovim najranjivijim životnim trenucima, dvadeset i četiri sata, kao i to da u tim trenucima ti pacijenti traže i očekuju pomoć i savjet sestre - ukazali smo na potrebu za bioetičkom edukacijom, razvijanjem bioetičkog senzibiliteta i formiranjem komunikacijskih i bioetičkih radionica s ciljem pružanja kvalitetnije zdravstvene njege. Za kraj smo stavili slučajeve iz sestrinske ginekološke prakse koji se dotiču samo jednog njezinog segmenta, abortusa, MPO-a i prenatalne dijagnostike, a s ciljem da pokažemo kako u temelju bioetičkog promišljanja nije i ne smije nipošto biti osuđivanje, nego naprotiv, razumijevanje i što bolje shvaćanje osobe odnosno situacije u kojoj se ona nalazi.