Reumatološki bolesnici su skupina koja je podložna smanjenoj aktivnosti zbog prisutnosti određenih simptoma koji smanjuju motivaciju i volju za vježbanjem. Bol i umor su najčešći simptomi reumatskih bolesti koji narušavaju kvalitetu života. Nisu samo odrasli koji boluju od reumatskih bolesti, nego mogu i djeca oboljeti te se tada bolest naziva juvenilni idiopatski artritis. Većinom je uzrok bolesti nepoznat, ali se da naslutiti kako genetski i okolišni čimbenici imaju utjecaj na razvoj same bolesti. Prije početka liječenja potrebno je napraviti adekvatnu fizioterapijsku procjenu koja se sastoji od subjektivnog i objektivnog pregleda te po potrebi upitnicima o samoprocjeni razine tjelesne aktivnosti i funkcije. Anamneza se uvijek radi detaljno kako bi fizioterapeuta uputila na potencijalni problem te kako bi kod objektivnog pregleda upotrijebio kliničke metode i testove pomoću kojih bi otkrio deficite. Sve bitne informacije se bilježe u fizioterapijski karton i na kraju odrede kratkoročni i dugoročni ciljevi u skladu sa željama i potrebama pacijenta. Razne studije su ispitivale utjecaj vježbanja na reumatske bolesti. Svaka vrsta vježbi ili sportskih aktivnosti ima svoje prednosti i za neke bolesti se autori ne mogu dogovoriti koja je vrsta najbolja. U dogovoru s pacijentom radi se program gdje se pacijentu prilagode aktivnosti i vježbe koje ga motiviraju na vježbanje i u kojima može uživati te se time potiče kontinuiranost. Osobito je to važno kod djece jer su u jednoj studiji naveli kako im je vježbanje bilo dosadno i da se više treba fokusirati na dnevne aktivnosti koje oni redovno provode, poput biciklizma. Pacijentima je važno da im se unaprijedi kvaliteta života te da su u mogućnosti provoditi samostalno aktivnosti svakodnevnog života. Gubitak funkcije javlja se u kasnijim fazama zbog deformacija zglobova, a u ranijim fazama zbog bolova. Vježbanje ima pozitivan utjecaj na sve organske sustave te je utvrđeno kako se bolovi smanjuju nakon vježbanja. Poboljšavaju se spretnost, opseg pokreta u zglobovima, snaga mišića i izdržljivost, funkcionalnost zglobova, aerobni kapacitet i mnogi drugi. Ujedno se vježbanjem sprječavaju komorbiditeti koji kod psorijatičnog artritisa i sistemnog eritemskog lupusa često nastupaju. Edukacija pacijenta je, naposljetku, najvažniji aspekt jer liječenje često traje doživotno te se adekvatnim informacijama o bolesti i načinima upravljanja stvara bolja samoefikasnost kod pacijenta.