Akutni koronarni sindrom (AKS) stanje je koje predstavlja akutnu i kroničnu ishemiju miokarda, a najčešće nastaje kao posljedica ateroskleroze. Dijeli se na nestabilnu anginu pektoris te infarkt miokarda. Infarkt miokarda može biti sa elevacijom ST-spojnice (STEMI) ili bez nje (NSTEMI). Kod pacijenata s infarktom miokarda s elevacijom ST-segmenta prisutna je akutna totalna okluzija koronarne arterije, dok je kod pacijenata sa NSTEMI koronarna arterija djelomično okludirana, a kod oba su prisutni markeri nekroze miokarda. Kod nestabilne angine pektoris tromb djelomično zatvara koronarnu arteriju, ali se u krvi ne mogu naći markeri nekroze. Najbitniji ciljevi liječenja infarkta su smanjenje stupnja nekroze te ograničavanje mogućih komplikacija. Rizični čimbenici za nastanak akutnog koronarnog sindroma dijele se na one na koje se može utjecati i one na koje ne možemo. U skupinu onih čimbenika na koje možemo utjecati ubrajamo pušenje, pretilost, dijabetes tip 2, sedentarni način života, hipertenzija, nepravilna prehrana te hiperlipidemija. Dob, spol, etnička pripadnost te pozitivna obiteljska anamneza pripadaju čimbenicima na koje ne možemo utjecati. Kardiovaskularne bolesti uvelike su zastupljene u Hrvatskoj i u svijetu, a s obzirom na mogućnost njihove prevencije, potrebno je educirati stanovništvo što može napraviti po tom pitanju. Simptomi AKS-a su: bol sa ili bez širenja u ruku, vrat, leđa te epigastrij; kratkoća daha, mučnina, tahikardija tahipneja, hipotenzija ili hipertenzija, smanjena saturacija kisikom te abnormalnosti srčanog ritma. Bol se može javiti iznenada, tijekom odmaranja ili aktivnosti, a osobu ograničava u aktivnosti. Simptomi kod infarkta duže traju i ozbiljni su nego kod nestabilne angine. Na EKG-u se kod nestabilne angine pektoris i NSTEMI pronalaze depresija ST-segmenta ili inverzija T-vala, a kod STEMI je prisutna elevacija ST-segmenta. U liječenju akutnog koronarnog sindroma koriste se antiishemijski, antitrombotski i antikoagulantni lijekovi, fibrinolitici, statini, a po potrebi se još radi i revaskularizacija. Još za vrijeme boravka pacijenta u bolnici započinje s rehabilitacijom koja se dijeli u tri faze. Tijekom prve faze pacijent se nalazi u bolnici i obuhvaća akutno stanje bolesti, a traje najčešće do desetak dana. Druga faza provoditi se u Poliklinici Srčana ili u specijalnim bolnicama za rehabilitaciju. Ova faza može uslijediti odmah nakon prve faze ili nakon nekoliko tjedana, a traje do 12 tjedana. Treća faza se odnosi na vrijeme nakon rehabilitacije. Obuhvaća individualne i rekreativne aktivnosti, a poželjno je da traje doživotno. Tijekom cijele rehabilitacije provodi se i edukacija pacijenta koja obuhvaća informiranje o bolesti, rizičnim čimbenicima, a one na koje se može utjecati trebalo bi svesti na minimum ili u potpunosti ukloniti, dijetalnoj prehrani, važnosti i učincima rehabilitacije, kako se nositi sa stresom i sl.