Pojam transplantacija u pravilu znači presađivanje tkiva ili organa sa jedne osobe na drugu. Kada se radi o transplantaciji srca, uvijek znači da se jedan život mora ugasiti da bi drugi nastavio živjeti. Vodile su se i vode se etičke dileme oko transplantacije organa. Zbog toga su transplantacije organa regulirane nizom propisa, osobito kada se radi o transplantaciji od preminulog darivatelja. U svijetu postoji stotinjak centara u kojima se obavljaju transplantacije. Mjesečno se u svijetu transplantira oko petsto pacijenata. Nedavno je u Hrvatskoj obilježena četrdeseta godišnjica provođenja transplantacije srca. Kod djece transplantacija srca je krajnji izbor kada se iscrpe sve druge metode liječenja. Najčešće se radi o kardiomiopatijama, a rjeđe o teškim aritmijama ili prirođenim srčanim greškama. U Hrvatskoj se transplantacija srca kod djece provodi od 2011. godine. Uspješnost ovisi o pravodobnom postavljanju dijagnoze, te organizaciji cijelog transplantacijskog postupka. U njemu sudjeluje tim liječnika kardiologa, kardiokirurga, anesteziologa medicinskih sestara te fizioterapeuta. Na odgovarajuće srce čeka se od 7 do 147 dana, prema studiji iz 2017. godine koje je provedeno na KBC-u Zagreb. Sustav kvalitete i sigurnosti u presađivanju srca u djece u skladu je sa Zakonom o presađivanju ljudskih organa u svrhu liječenja te propisima koji proizlaze iz ovog zakona te nacionalnim i međunarodnim smjernicama. Ustanova koja provodi transplantacijski program mora imati odobrenje za rad transplantacijskog programa koji se obnavlja svake četiri godine. Transplantacijski program obuhvaća organizacijske i stručne postupke koji su vezani uz uzimanje i presađivanje organa te su funkcionalno povezani.