Mokraćni mjehur je dio mokraćnog sustava čija je uloga izbacivanje štetnih tvari iz organizma putem mokraće. Zadaća mokraćnog mjehura je privremeno skladištenje mokraće. Tumori mokraćnog mjehura dijele se na benigne i maligne tumore. Kada je riječ o benignom tumoru tada govorimo o papilomima, leiomiomima, fibromima odnosno o hemangiomu, neurofibromasu te lipomasu. Maligni tumori su mišićnoneizvazivni i mišićnoinvazivni s obzirom na dubinu prodiranja u mišićni sloj. Tumori niskog te visokog gradusa i papilarna urotelna neoplazija su skupine po stupnju malignosti. Karcinom mokraćnog mjehura najčešći je tumor mokraćnih organa. U cijelom svijetu je u porastu. Javlja se najčešće u urbanim sredinama, a osobito je zastupljen u Europi te Sjevernoj Americi. Nalazi se na desetom mjestu u svijetu te čini 5% malignih tumora u Republici Hrvatskoj u muškoj populaciji. Češći je kod muškaraca nego kod žena. Najčešće se javlja oko 65.godine. Za nastanak karcinoma utjecaj imaju faktori rizika ( pušenje, izloženost kemijskoj industriji) kao i genetska predispozicija. Vidljivo krvavi urin najčešći je razlog dolaska pacijenta liječniku. Također uz makrohematuriju te bolno, učestalo i otežano mokrenje uz napor i napinjanje su simptomi tumora mokraćnog mjehura. Najvažnija dijagnostička metoda otkrivanja tumora mokraćnog mjehura je cistoskopija. Ona nam daje uvid u stijenku mokraćnog mjehura i njene promjene, a izvodi se kroz uretru. Nalaz dobiven cistoskopijom daje uvidu u veličinu, oblik i broj tumora te njihovu poziciju u mokraćnom mjehuru. Nakon dijagnosticiranog tumora liječenje je kirurško. Najčešće liječenje je kirurškom metodom transuretralnom resekcijom mokraćnog mjehura ili metodama radikalne cistektomije. Na završetku transuretralne resekcije mokraćnog mjehura postavlja se troluminalni kateter kako bi se mjehur kontinuirano ispirao. Ispire se sterilnom otopinom do kraja krvarenja tj. ispiranje se koristi kako bi se smanjila mogućnost stvaranja krvnih ugrušaka. Osim kirurške metode izbor liječenja je intravezikalna primjena kemoterapije, radikalno zračenje te sistemska kemoterapija. Intravezikalna primjena terapije podrazumijeva lokalnu primjenu u mokraćni mjehur kroz urinarni kateter. Kod ove primjene terapije manja je mogućnost pojave nuspojava nego oralnim ili parenteralnim putem. Zlatni standard u intravezikalnoj terapiji je bacil Clammete-Guerin (BCG). Preoperativna zdravstvena skrb obuhvaća psihičku, fizičku, duhovnu te socijalnu pripremu za predviđeni operacijski zahvat. Prikupljanjem podataka i utvrđivanjem potreba za zdravstvenom njegom medicinska sestra analizira sestrinske dijagnoze te donosi zaključak koje dijagnoze su primjerene za pacijenta. Na osnovu postavljenih sestrinskih dijagnoza planiraju se ciljevi te intervencije. Intraoperativna zdravstvena skrb se odnosi na pripremu bolesnika na sam dan operacije te je važan čimbenik za što uspješniji kirurški zahvat. Postoperativna skrb podrazumijeva praćenje vitalnih funkcija, kontrola unosa i iznosa tekućine te pravovremeno prepoznavanje postoperativnih komplikacija. Uz rano otkrivanje i dobru edukaciju te svjesnost pacijenta o bolesti kvaliteta života je bolja i preživljenje je duže. Kada govorimo o površinskom tumoru mokraćnog mjehura preživljenje iznosi oko 95% dok invazivni tumor donosi preživljenje od 50%, a preživljenje je jako malo kod tumora mokraćnog mjehura koji je metastazirao.