Sažetak | Koronavirusna bolest (COVID-19) uzrokovana je novootkrivenim virusom SARS-CoV-2 (engl. severe acute respiratory syndrome coronavirus 2). Prvi se puta pojavila u kineskom gradu Wuhan u prosincu 2019. godine te se od tada proširila svijetom. Virus se različito očituje u populaciji. Kod nekih osoba uopće ne prikazuje simptome, dok kod drugih razvija vrućicu, malaksalost, gubitak osjeta njuha i okusa, upalu pluća pa i smrt. Prenosi se kapljičnim putem ili preko kontaminiranih površina. Dijagnostika se provodi detekcijom SARS-COV-2 RNA u obrisku nazofarinksa metodom lančane reakcije polimeraze nakon reverzne transkripcije (RT-PCR). Serološka dijagnostika (detekcija protutijela) općenito nema dijagnostičku vrijednost u dokazivanju akutne infekcije, no može biti pomoćna dijagnostička metoda, posebice kod bolesnika s anamnestičkim podatkom o izloženosti COVID-19 i prisutnim kliničkim simptomima kod kojih je RT-PCR bio opetovano negativan. U serološkoj dijagnosici SARS-CoV-2, najčešće se koristi imunoenzimski test (ELISA), no zbog križnih reakcija s ostalim koronavirusima, neutralizacijski test u staničnoj kulturi (VNT) i dalje predstavlja serološki „zlatni standard“. Danas su na tržištu dostupni razni tzv. surogat neutralizacijski testovi u ELISA metodi (sVNT), koji za razliku od VNT ne zahtijevaju rad u BSL-3 laboratoriju. Cilj ovog rada bio je usporediti rezultate VNT i sVNT te procijeniti značaj sVNT u serološkoj dijagnostici SARS-CoV-2. Analizirana su 184 uzorka seruma od koji su ELISA testom dokazana protutijela u njih 173 (94,0%). U skupini ELISA pozitivnih uzoraka, VNT-om su dokazana protutijela u 143 (82,6%), a sVNT-om u 96 (55,5%) uzoraka. sVNT je pokazao nižu osjetljivost u odnosu na VNT u uzorcima s niskim titrom neutralizacijskih protutijela (8 i 16). U skupini uzoraka s titrom neutralizacijskih protutijela 8, učestalost surogat neutralizacijskih protutijela iznosila je svega 25,0%, a u skupini s titrom 16 surogat neutralizacijska protutijela dokazana su u 38,1% uzoraka. U uzorcima s višim titrovima neutralizacijskih protutijela (32-256), učestalost detekcije surogat neutralizacijskih protutijela iznosila je od 76,9% do 82,7%. Valja napomenuti da je sVNT u 2,4% slučajeva pokazao lažno pozitivne rezultate. Prikazani rezultati ukazuju da VNT pokazuje veću osjetljivost što se posebice vidi kod nižih titrova protutijela (8 i 16), a isto tako i veću specifičnost u odnosu na sVNT. |